Ljudi dolaze na psihoterapiju jer imaju napade panike, ljubomorni su u vezi ili nikako ne uspijevaju na faksu. No iznoseći priču iza tih simptoma često kažu: "moj je pravi problem što sam nesiguran u sebe". Panika je počela kad sam se trebao osamostaliti, ljubomora je tu zbog nesigurnosti u svoj izgled, a faks zapinje jer sumnjam da sam dovoljno pametan da ga završim.

A onda kao rješenje vidi: moram postati sigurniji u sebe. (Kao da treba dohvatiti ključeve koji su skliznuli iza ormarića).

Što je netko više opterećen "nesiguran sam" temom - više pristupa životnim izazovima kao da su zaista test njegove vrijednosti, test za koji nije siguran da ga može proći. Tada paradoksalno više energije troši u to da prikrije osjećaj nesigurnosti, izbjegne neuspjeh i sačuva samopoštovanje nego što zaista radi na ostvarenju željenih ciljeva:

Moram prikriti nesigurnost

Unutarnje igre prikrivanja nesigurnosti u sebe vode do toga da:

• oklijeva išta poduzeti - da ne bi pogriješila, sigurnije je ne micati
• kopira druge - čeka da netko "siguran" napravi prvi korak
• stisne se uz nekog jakog (da se i sama osjeti moćno) - pa postaje ovisna
• brani se - i kad nije napadnuta
• glumi pauna - raširi krila kočopereći se onim u što je sigurna, tražeći pažnju i divljenje 
• spušta druge - da se osjeti većim, okružuje se onima koje ne cijeni da bi se osjećala jaka
• odguruje druge od sebe  jer se inače osjeća zasjenjena
• perfekcionistički radi i ulaže 300% napora - iako je to troši, drugačije se osjeća razotkriveno i ranjivo

Sve to služi tome da prikrije (od drugih i/ili sebe) ono što vjeruje da je prava istina o njoj: da nije dovoljno jaka ostvariti ono što drugi koji su sigurni u sebe mogu.

Bili smo često na testu 

Nesigurnost se u osobi razvija kroz iskustva da je bila često procjenjivana, da je bila drugačija i time manje prihvatljiva važnoj okolini, da je bila nepotvrđena ili se u njen privatni svijet nametljivo "zabadao nos". Osjećaj sebe (self) je upio takva iskustva i ona su danas kako navodi psihijatar A.H.Modell u "Private self" afektivno utjelovljena sjećanja koja se ponovno pokreću na slične okidače. Centar selfa koji je generator značenja obrađuje i skenira tekuća iskustva povezujući ih sa sličnima prošlim kategorijama pamćenja, te tako stalno obnavlja slične teme i slične mehanizme samoobrane.

Čekanje da "postanem siguran u sebe"

Tako trošimo većinu energije pokušavajući očuvati sliku sebe i zaštititi se od simboličkih prijetnji, pritom manje zaista radeći na ostvarenju (konkretnih) ciljeva. Često vjerujemo da ćemo to moći onda "kad postanemo sigurni u sebe". No svatko od nas je u određenoj mjeri i na određenom području nesiguran u sebe. Nije niti moguće potpuno se riješiti nesigurnosti, no kako E.Fromm kaže zadatak nam nije toliko postati siguran koliko tolerirati vlastitu nesigurnost.

To neće pasti u naše krilo s neba nego dolazi kroz djelovanje uz i unatoč nesigurnosti i strah od neuspjeha. Hoćemo li čekati da se počnemo osjećati sigurno da bi krenuli ili ćemo koračati s osjećajem nesigurnosti je na nama samima.

Obratite se za psihološko savjetovanje i psihoterapiju u Savjetovalište Taura. Više na www.savjetovaliste-taura.hr.