Aktivnost laktaze obično se počinje prirodno smanjivati u dobi oko dvije godine, ali se simptomi intolerancije laktoze javljaju poslije.

Kod osoba koje ne mogu probaviti mliječni šećer laktozu nakon konzumiranja mlijeka javljaju se probavne tegobe - podrigivanje, nadutost, osjećaj težine u želucu, proljev i mučnina. Navedeni simptomi javljaju se kao posljedica nedostatka crijevnog enzima laktaze, koji je potreban za razgradnju laktoze.
Učestalost tog poremećaja znatno se razlikuje u pojedinim dijelovima svijeta. U Europi intolerancija laktoze pogađa od pet do 12 posto bijele populacije, a među određenim etničkim skupinama javlja se u razmjerima od 50 do 80 posto.

Hipoteza o potencijalnim krivcima

Aktivnost laktaze obično se počinje prirodno smanjivati u dobi oko dvije godine, ali se simptomi intolerancije laktoze javljaju kasnije, oko šeste godine ili tek u odrasloj dobi. Ipak, velik dio populacije ne razvija intoleranciju laktoze u odrasloj dobi, iako je učestalost ovoga problema u znatnom porastu i posljednjih se godina bolje prepoznaje.

U radu objavljenom u časopisu Toxicology, grupa autora iznijela je hipotezu o potencijalnim "krivcima" za simptome koji se razvijaju zbog intolerancije laktoze. Prema njima, simptomi se mogu objasniti nastankom toksičnih metabolita bakterija u probavnom sustavu koji nastaju kao rezultat anaerobne probave ugljikohidrata i ostale hrane koja nije metabolizirana u tankom crijevu. Toksini utječu na rast samih bakterija, te posljedično narušavaju ravnotežu crijevne mikroflore. Autori također pretpostavljaju da spomenuti toksini utječu na signalne mehanizme stanica u cijelom organizmu, što objašnjava širok spektar različitih simptoma koji prate intoleranciju laktoze i hrane općenito.

Nadalje, autori smatraju da bi njihova teorija mogla dati odgovor na bolest koja je 50 godina mučila Charlesa Darwina. Na osnovi simptoma koje je Darwin opisivao postavljale su se različite dijagnoze, no nijedna nije mogla "opravdati" pojavu baš svih njegovih simptoma. Prema autorima, jedini poremećaj koji obuhvaća sve Darwinove simptome je intolerancija laktoze i intolerancija na hranu. U prilog njihovoj tvrdnji ide i činjenica da je Darwin olakšanje osjetio isključivo u razdoblju kad je unosio malo ili uopće nije unosio mlijeko.

Gdje sve nalazimo laktozu

Mliječni šećer ili laktoza u najvećoj je mjeri prisutna u mlijeku, no ima je i u drugim mliječnim proizvodima, poput sira, mliječnih deserta i jogurta. No, jogurti i ostali fermentirani mliječni proizvodi sadrže najmanje laktoze, točnije prisutna je u tragovima, jer je tijekom fermentacije prerađuju bakterije mliječnog vrenja. Laktoza je ujedno sastojak brojnih industrijskih proizvoda, pa je potrebno pomno čitati deklaraciju, a koristi se i kao punilo kod 20 posto lijekova.

Kako dokazati sumnju

Simptomi intolerancije laktoze - nadimanje, vjetrovi, bolovi u trbuhu i proljev - manifestacija su dospijevanja neprobavljene laktoze u debelo crijevo. Do toga dolazi zbog nedovoljne količine enzima laktaze u crijevnom lumenu i nemogućnosti apsorpcije laktoze. Težina simptoma obično varira u ovisnosti o količini unesene laktoze. Primarna hipolaktazija obično je genetički programirana i često se javlja udružena s drugim vrstama intolerancija na hranu, primjerice na histamin, gluten, salicilate ili aditive. Postoji i sekundarna hipolaktazija, kad se intolerancija laktoze javlja kao posljedica bolesti koje oštećuju sluznicu crijevne stjenke, no takav oblik obično je privremen i reverzibilan.

Intolerancija laktoze testira se izdisajnim testom koji mjeri količinu vodika u dahu. Naime, neprobavljenu laktozu razgrađuju mikroorganizmi crijeva, pri čemu nastaje vodik koji se apsorbira u crijevima i pojavljuje u krvi i dahu u povećanim koncentracijama. Intolerancija laktoze može se dokazati i testom kiselosti stolice koji se provodi kod djece. Postoje i genetički testovi, kao i mjerenje direktne aktivnosti laktaze uz pomoć biopsije tkiva tankog crijeva, no te su metode invazivne i skupe.

Razlika između alergije i intolerancije

Alergijska reakcija na hranu uvelike se razlikuje od reakcije uzrokovane intolerancijom. Kod alergija je riječ o interakciji određenih komponenti iz hrane (najčešće proteina) s imunosnim sustavom, zbog čega se javlja jasna klinička slika.
Intolerancije na hranu obično ne uključuju toliko burne reakcije i javljaju se odgođeno, nekoliko sati nakon unošenja u organizam. Mogu se javiti zbog nedostatka probavnih enzima, kao što je slučaj s laktozom, a postoje i intolerancije uz formiranje antitijela.

Dijagnostički testovi za alergije, intolerancije zbog nedostatka probavnih enzima i intolerancije uz imunološki odgovor su različiti.

Najbolje je nadomjesno liječenje

Kao rješenje ovoga problema nudi se dijeta bez mlijeka i mliječnih proizvoda, koja, međutim, vrlo često sa sobom nosi različite prehrambene nedostatke, osobito kalcija koji je obilno zastupljen u ovim proizvodima.

Osobe koje ne podnose mliječni šećer ne moraju se u potpunosti odricati mlijeka, s obzirom na to da je danas dostupno i mlijeko bez laktoze. Istraživanja pokazuju da većina osoba s intolerancijom laktoze može podnijeti dnevni unos 12 g laktoze (što odgovara jednoj šalici mlijeka) bez pojave simptoma, ali uklopljeno u obroke i raspoređeno tijekom dana. Ipak, neke osobe ne podnose niti male količine laktoze.

Najbolje i najelegantnije rješenje za intoleranciju laktoze je nadomjesno uzimanje enzima laktaze uz obrok bogat laktozom. Takve pripravke preporučljivo je uzimati uz svaki obrok koji sadrži laktazu. O učinkovitosti ovoga pristupa svjedoči i činjenica da za laktazu postoji odobrena zdravstvena tvrdnja koja glasi: "Enzim laktaza pospješuje probavu laktoze u osoba koje imaju teškoća s probavom laktoze".
Pripravci koji imaju dodanu vrijednost su oni koji osim laktaze sadrže i druge vrste probavnih enzima, jer intolerancija laktoze često nije jedini problem koji muči tu populacijsku skupinu, kod koje se nerijetko javljaju i teškoće s probavom drugih vrsta šećera ili drugih sastojaka hrane.