Mliječni zubi - zašto su važni i kako ih očuvati?

Zašto treba čuvati mliječne zube?

Kod ljudske vrste postoje dvije vrste zuba - mliječni i trajni zubi. Mliječnih zuba ima 20 i od trajnih kojih ima 32 najviše se razlikuju veličinom, bojom i oblikom. Naime, mliječni zubi su znatno manji od trajnih, imaju mliječno-bijelu boju te niske i trbušaste krune. Iako se tada zubi još ne vide u usnoj šupljini, svih 20 mliječnih zuba je već prisutno u čeljustima u trenutku rođenja djeteta. Za očekivati je da će se prvi zubi u ustima pojaviti između šestoga i desetog mjeseca života, kada niču donji središnji sjekutići, a nakon njih slijede ostali mliječni zubi. Rastom i razvojem povećavaju se dimenzije djetetove čeljust čime se stvara prostor za trajne zube koji su znatno veći. Prvi trajni zubi pojavljuju se oko šeste godine života i potom postupno zamjenjuju mliječne zube. Obično do 21. godine života izniknu svi trajni zubi iako postoje određene osobne razlike u vremenu nicanja, kako trajnih, tako i mliječnih zuba.

Nažalost, još uvijek je uvriježeno mišljenje da mliječne zube ne treba čuvati, jer će ih zamijeniti trajni nasljednici. Točno je da će mliječne zube zamijeniti trajni, međutim apsolutno je netočno da mliječni zubi ne zaslužuju jednaku brigu kao i trajni. Naime, mliječni zubi imaju višestruko važnu funkciju: oni čuvaju mjesto za svoje nasljednike; potiču normalan rast i razvoj čeljusti; omogućuju žvakanje, što je preduvjet za dobru probavu; sudjeluju u stvaranju glasova te razvoju jasnoga i razumljivoga govora; bitno utječu i na estetski izgled lica, što pridonosi pravilnom psihičkom razvoju djeteta. Namjera ovog članka je upozoriti roditelje na važnost očuvanja zdravlja mliječnih zuba i pomoći im pri provođenju mjera oralne higijene, izboru odgovarajuće prehrane te sprečavanju nepodesnih navika koje mogu naštetiti mliječnom i trajnom zubalu.

Nicanje zubi

Nicanje zubi je prirodni, fiziološki proces pri kojem se u usnoj šupljini djeteta pojavljuju zubi, najprije mliječni, a potom od šeste godine nadalje i trajni zubi. Središnji sjekutići pojavljuju se između 6. i 10. mjeseca života, bočni sjekutići između 8. i 12. mjeseca, prvi kutnjaci između 13. i 16. mjeseca, očnjaci između 16. i 18. mjeseca, te drugi kutnjaci između 20. i 24. mjeseca. Sva navedena vremena nicanja su približna i moguća su odstupanja od 2 do 3 mjeseca. Ukoliko zubi ne počnu nicati do kraja prve godine, odnosno ako svi mliječni zubi ne niknu do kraja druge godine života treba se javiti (dječjem) stomatologu koji će napraviti pregled i eventualno rendgensku snimku čeljusti kako bi ustanovio zašto zubi nisu iznikli. Ponekad se može dogoditi da se dijete rodi s već izniklim zubom. Kako tako prerano iznikli zub može pričinjati smetnje pri dojenju, potrebno je konzultirati se s (dječjim) stomatologom koji će taj zub izvaditi, ako je riječ o tzv. predmliječnom zubu bez korijena, ili će ga na odgovarajući način zaobliti, ako je riječ o pravom mliječnom zubu.

Kada zubi započnu s nicanjem, kod mnogih beba sluznica usne šupljine postaje bolna i lako ranjiva. Kako zub prolazeći kroz kost na putu prema površini usne šupljine pritišće završetke živaca, to kod djece izaziva osjećaj svrbeža koji ih instinktivno tjera da u usta stavljaju svoje prste, igračke i razne druge predmete. Nepažljivim guranjem raznih stvari u usta može se dogoditi da dijete ne samo ozlijedi vlastitu sluznicu nego i da unese nepoželjne mikroorganizme koji mogu izazvati različite infekcije. Da bi se ta mogućnost umanjila, a ujedno djetetu smanjio osjećaj svrbeža poželjno je djetetu povremeno nježno masirati desni čistom, vlažnom gazom ili za tu svrhu posebno napravljenim gumenim igračkama. Neke od tih igračaka oblikovane su tako da se dijete te dobi može njima samostalno koristiti grickajući ih i sišući.

Od općih simptoma koji prate nicanje zuba najčešći su razdražljivost, plačljivost, poremećaji uobičajenog ritma spavanja, gubitak teka i pojačano slinjenje. Iako se nekada smatralo da nicanje zuba kod djece uzrokuje povišenu tjelesnu temperaturu, proljeve i osipe, danas se liječnici slažu oko toga da nicanje zuba nije primarni uzrok tim poremećajima, nego je najčešće riječ o posljedicama drugih razvojnih faza u životu djeteta koje se vremenski podudaraju s nicanjem zuba. Naime, u toj dobi djeca iz ležećeg položaja prelaze u sjedeći. Istodobno žlijezde slinovnice započinju s izlučivanjem sline koja se nakuplja na dnu usne šupljine. S obzirom na to da je dno usne šupljine još uvijek plitko, a djeca te dobi nisu svladala refleks gutanja, višak sline prelijeva se preko rubova usana pa slina curi iz usta. Prelaskom u sjedeći položaj djeca počinju i polako puzati po podu dodirujući različite pred- mete koje potom stavljaju u usta. Nerijetko su ti predmeti nečisti i na sebi imaju brojne mikroorganizme koji u djece mogu uzrokovati infekcije. Kako organizam djeteta burno reagira na infekcije, one mogu izazvati povišenu temperaturu. Otprilike u to isto vrijeme hranjiva vrijednost majčinog mlijeka postaje nedovoljna za normalan rast i razvoj djeteta, pa se u njegovu prehranu uvode nadomjesci i dopune majčinu mlijeku koji mogu izazvati probavne tegobe i proljeve. Sve te promjene i novosti u životu djeteta uzrokuju njegovu povećanu razdražljivost i plačljivost, što je ponekad neopravdano povezano s nicanjem zuba.