Utjecaj prehrane na rast usne šupljine i oralno zdravlje

Prva hrana koju dijete obično dobiva po rođenju je majčino mlijeko do kojeg dolazi sisanjem. Dojenje je najbolji način prehrane i uvelike utječe na pravilan rast i razvoj čeljusti, međučeljusnih odnosa i zubi djeteta. Dojenje zahtijeva od djeteta snažne, aktivne pokrete donje čeljusti i jezika koji potiču njihov razvoj i postavljanje u pravilan položaj. Ako majka ne može dojiti dijete, ono se hrani na bočicu. Oblik vrška bočice koji se stavlja djetetu u usta mora oponašati oblik bradavica majčinih grudi i poželjno je da sila i kretnje koje dijete mora proizvesti pri sisanju bočice budu identične onima prilikom sisanja grudi. Stoga nije dobro širiti otvor bočice kako bi se djetetu "olakšalo" sisanje.

Učestalo i dugotrajno izlaganje mliječnih zuba tekućinama koje sadrže šećere, u što osim sokova i zašećerenih čajeva ubrajamo i majčino i obično mlijeko, može dovesti do nastanka karijesa već u najranijoj dobi. Stoga nije dobro djecu uspavljivati i umirivati hraneći ih ili napajajući zaslađenim tekućinama neposredno pred odlazak na spavanje. Kada se dijete doji ili hrani na bočicu, poželjno je svaki obrok završiti s malo vode kako bi se isprali ostaci hrane.

Kod nešto starije djece poželjno je razvijati zdrave prehrambene navike, a to podrazumijeva uravnoteženu prehranu koja svakodnevno nudi voće, povrće, meso, žitarice i mlijeko. Konzumaciju slatkiša, grickalica i ostale nezdrave hrane između glavnih obroka treba ograničiti i minimalizirati, a mora li dijete neizostavno nešto pojesti između obroka, onda mu je bolje dati voće ili povrće (npr. mrkvu).

Održavanje oralne higijene

Mnoge roditelje muči pitanje kada početi s higijenom usne šupljine djeteta. Krovna američka stomatološka udruga - "American Dental Association" preporučuje da se s higijenom usne šupljine počne već nekoliko dana nakon rođenja. Iako je ovaj odgovor možda neočekivan i zbunjujući, jer se prvi zubi u ustima pojavljuju tek sa šest mjeseci, ta preporuka ima smisla uzme li se u obzir činjenica da ostaci hrane, bakterije i naslage na sluznici usta mogu oštetiti zube već u samom procesu nicanja. Da se to ne bi dogodilo, preporučuje se nakon svakog hranjenja bebi isprati usta vodom ili nekom nezaslađenom tekućinom te unutrašnjost usta obrisati čistom gazom kako bi se mehanički uklonili ostaci hrane. Čim se zubi pojave u usnoj šupljini treba ih početi nježno četkati mekanom četkicom koja je svojom veli- činom prilagođena dobi djeteta i vodom, bez uporabe zubne paste. U dobi iznad dvije godine može se početi primjenjivati manja količina dječje zubne paste koja sadrži fluoride (dovoljno je na četkicu staviti količinu paste koja odgovara veličini zrna graška). Pri kupnji zubne paste za dijete svakako treba pročitati deklaraciju proizvođača jer neke dječje zubne paste zbog svog sastava nisu preporučljive za djecu mlađu od šest godina. Naime, djeca do šeste godine života nemaju u potpunosti razvijen refleks gutanja, a zubnu pastu nije dobro gutati. Postoje li bilo kakve nedoumice u vezi s izborom zubne paste za dijete, najbolje je posavjetovati se sa stomatologom.

Prilikom pranja zuba malom djetetu bez zubne paste, samo s navlaženom četkicom, glava djeteta treba biti tako položena da roditelj u svakom trenutku može jednostavno pratiti kretnje četkice u unutrašnjosti usne šuplji- ne. Po završetku pranja, neovisno je li ono obavljeno sa zubnom pastom ili bez nje, obvezno usta treba isprati vodom. U razvijanju i prihvaćanju oralno-higijenskih na- vika kod djeteta koje je u dobi da samostalno može prati zube, dobro je da roditelj i dijete istodobno peru zube, jer dijete voli oponašati roditelje. Poželjno je da roditelj uvijek provjeri da li su zubi dobro oprani, a ako nisu da dijete precizno poduči kako da to sljedeći put napravi bolje. Djeca mogu samostalno početi prati zube već u dobi od šest ili sedam godina, no poželjno je da se kvaliteta pranja nadzire barem do 10. ili 11. godine.

Iako se dječje zubne četkice rjeđe upotrebljavaju i slabije troše nego kod odraslih, potrebno ih je zamije- niti svaka tri do četiri mjeseca, jer se na njima nakupe bakterije, a osim toga zbog često nepravilne uporabe vlakna mogu promijeniti smjer pružanja i prvobitan oblik, što može oštetiti zubno meso. Kako se čeljust djeteta razvija i u širinu i u duljinu vrlo brzo će se između mliječnih zuba pojaviti mali razmaci, tzv. dijasteme. Tako se osigurava dovoljno mjesta za trajne zube koji su veći od mliječnih. Razmaci između mliječnih zuba olakšavaju održavanje međuzubnih prostora čistima. Iako to kod nas još nije uobičajeno, u nekim razvijenim zemljama dječji stomatolozi preporučuju i uporabu zubne svile za čišćenje prostora između zuba. U tu svrhu razvijeni su posebni držači zubne svile za djecu. Djeca starija od deset godina trebala bi zubnu svilu samostalno upotrebljavati najmanje jedan- put na tjedan i to nakon što im je prethodno stomatolog pokazao kako je pravilno rabiti.