Ljudi se mijenjaju zajedno s razvojem tehnologije. Te promjene su također rezultat sve većeg porasta ovisnosti o pametnim telefonima i društvenim mrežama. Svaka naša izjava i emocija je pomno odabrana i osmišljena kako bismo ju podijelili s drugima i potaknuli osjećaj važnosti i pripadnosti. Istovremeno smo izgubili dodir sa stvarnim osjećajima i osjećajem vlastite vrijednosti.

Pametni telefoni nam omogućuju stalni pristup informacijama, zabavnim sadržajima i društvenim mrežama. Pomoću tih sadržaja imamo osjećaj da smo stalno u toku i ništa nam ne može promaknuti. Otvaramo razne aplikacije i društvene mreže češće nego što mislimo. U većini slučajeva, toga nismo ni svjesni. Određujemo vlastitu vrijednost brojem likeova. Privrženost osjetimo ako nam je prijatelj ili partner javno rekao da nas voli. U ovom virtualnom svijetu često se osjećamo bezvrijedno i nedostojno ljubavi, a njezino vrednovanje određuje nepoznata publika.

U razdoblju tehnologije, javlja se strah od nas samih. Izbjegavamo biti sami sa svojim mislima i bojimo se da smo nešto važno propustili. Na kraju dana, kada pogasimo uređaje, javlja se dosada i zastrašujuće stanje. Postoje i oni koji gledaju u ekran pametnog telefona do trenutka kada utonu u san i uređaj primaju u ruke prije nego otvore oči.

Osjećamo se praznima i tražimo sadržaj bilo koje vrste koji bi nas popunio i zaokupio. Da bismo uopće postali svjesni svog postojanja, pažnju usmjeravamo na igrice ili komunikaciju preko društvenih mreža. Smatramo se središtem zbivanja no, ne na pravi način. Ako se na ulici pojavi osoba kojoj treba pomoć ili neka interesantna situacija, zabilježimo to kamerom pametnog telefona i objavljujemo priču, opisujući je jednostavnim riječima. Zatim čekamo reakciju virtualnog svijeta kako bismo ustvrdili važnost tog događaja. Čekamo da netko drugi potvrdi našu važnost, iskustvo i identitet.

Provjerite zašto odabiremo biti sami!

Doživljavamo tehnologiju kao spasitelja. Zamišljamo ju kao čarobni i tajanstveni labirint u kojem leži ključ naše sreće i ostvarenja. U beskonačnim mogućnostima koje pametni telefoni nude, tražimo mir i mjesto na kojem ćemo se ostvariti i biti prisutni. Svoj pametni telefon smatramo oazom mira.

U stvarnosti, ne možemo doživjeti pravo blagostanje ako ne možemo pojmiti vlastito postojanje. Ako naše postojanje i vrednovanje prepustimo tehnologiji, postavili smo neizbježne prepreke u obliku neuspjeha i patnje. Svaka duhovna, filozofska i psihološka tradicija nas podsjeća na stvarnost našeg bića. Moramo shvatiti da naše utočište nije u novoj aplikaciji ili novom modelu pametnog telefona. Naša oaza smo upravo mi sami.

Sljedeći put kada osjetite poriv za provjeravanjem društvenih mreža ili traganjem za novom aplikacijom zapitajte se sljedeće:

• „Kako bi se osjećao/la ako to ne učinim?“
• „Od čega želim pobjeći?“
• „Za čime zapravo žudim u ovom trenutku?“

Ako još uvijek osjećate poriv za korištenje pametnog telefona, to je uredu. Ono što je važno je da počnete razmišljati o sebi i doživite svoju prisutnost, osluškujete svoje emocije i budete ono što jeste, a ne ono što biste željeli biti. Odnos koji imate sami sa sobom je suština istinskog blagostanja.