Zbog čega se dijete tako ponaša?

Djeca stvaraju blisku emocionalnu vezu s onima koji se o njima najviše brinu - najčešće s majkom. Istraživanja pokazuju da će se novorođenčad češće okretati prema mirisu mlijeka svoje majke, u odnosu na tuđu dojku, kao i da češće imitira majčina usta, pokrete jezikom i mimiku lica prvih tjedan-dva svojeg života.

Na početku njezina malog života bebi je majka njezin cijeli svijet. No s vremenom će postupno početi promatrati oko sebe i otkrivati druge ljude, mjesta i doživljaje. Bitna faza u razvoju događa se oko sedmog mjeseca starosti kad vaša beba počinje razlikovati ljude koje poznaje od onih koje ne poznaje.

Tada se počinje javljati i nelagoda i tzv. "strah od stranih lica" i u toj će se fazi dijete privijati k vama svaki put kad se susretne s nekim nepoznatim. Dijete vas tada koristi kao mjesto sigurnosti, provjeravajući pritom vaše ponašanje, tj. smatrate li vi (i to svojim ponašanjem pokazujete) da je situacija ili osoba sigurna.

Roditelji se, nesvjesni ove faze djetetova razvoja, često iznenade reakcijama djeteta koje ranije nije pokazivalo strah od novih mjesta, situacija ili ljudi, a sada odjednom ne želi ni pogledati manje poznatu osobu, grčevito se drži za mamu tijekom posjeta i sl. I tada je najčešća reakcija roditelja da silom pokušavaju navesti dijete kako bi pristalo da ga u naručje uzme netko drugi, govoreći najčešće "Što se bojiš (ili sramiš) pa neće ti nitko ništa..." i pomalo im je neugodno što je njihovo dijete tako sramežljivo, bojažljivo i neprijateljski raspoloženo prema drugima.