Zašto, kada i kako reći djetetu da je posvojeno

Oko nas živi na tisuće ovakvih priča i sudbina koje su dio boli i ljepote ljudskog života. One ne smiju biti pred posvojenim djetetom pohranjene kao obiteljske tajne. Dijete treba znati da je njegova integracija u obitelj rezultat susreta životne priče roditelja posvojitelja koji su ustanovili biološki prekid obiteljskog stabla i žene i muškarca koji su im prenijeli svoju biološku sposobnost roditeljstva odričući se roditeljske odgovornosti.

Dijete ima pravo na istinu jer tajna narušava odnos povjerenja djeteta i roditelja, a strah od otkrivanja tajne paralizira roditelje u spontanom odnosu s djetetom i okolinom.

Posvojena djeca, poput sve druge djece, oko četvrte ili pete godine počinju postavljati temeljna životna pitanja: "Što je to život? Zašto se umire?". Promišljaju početak i kraj života, no u toj dobi još nemaju afektivnu i intelektualnu zrelost da integriraju sve pojedinosti oko stvaranja novog života, osobito one vezane uz ljubavni i seksualni život. Dijete odlično primjećuje, svjesno ili nesvjesno, da raspitujući se o svojem rođenju kod roditelja izaziva neželjenu reakciju, neugodu, zbunjenost, nezadovoljstvo. Kako mu je u toj dobi najvažnije ne izgubiti roditeljsku ljubav, razvija obrambene mehanizme i izbjegava postavljati roditeljima neugodna pitanja. Zato mnogi roditelji uzalud čekaju sudbonosni trenutak kada će ih dijete pitati: otkud dolazim? Ako su roditelji prebrodili i razriješili dileme i strahove vezane uz djetetovo podrijetlo, uspostavit će dobru komunikaciju na temelju međusobnog povjerenja. U suprotnom, između njih će se postupno podići zid šutnje, a djetetovo podrijetlo bit će tabu tema.

Tek se u doba adolescencije vidi kako je posvojeno dijete integriralo svoje drugačije podrijetlo. Prolazeći kroz to osjetljivo razdoblje, posvojeni adolescent, kao i biološko dijete, primjenjuje maštu da bi se prilagodio promjenama koje donosi pubertetska preobrazba. Osjeća potrebu da se suprotstavi roditeljskom autoritetu. Koga će idealizirati ako ima potrebu odmaka od roditelja-posvojitelja? Ako nema točne informacije o biološkim roditeljima, može stvoriti maštovit, nerealni "obiteljski roman" vezan uz svoje korijene. Zato, što posvojeno dijete ranije dobije informacije koje biološkim roditeljima daju realnost, to se rjeđe "obiteljski roman" veže uz potragu za korijenima. Posvojitelji trebaju znati da su previranja u pubertetu normalna pojava i kod biološke i kod posvojene djece. Normalno je da u trenutku odvajanja od djetinjstva vide svoje roditelje kao bića prepuna mana (a zar ih i nemamo?) čija ih ograničenost razočarava, čija je svakodnevnica lišena poezije. Shvatite ih, oni se samo pripremaju za svijet odraslih! Dolazak u svijet zrelosti mora biti začinjen maštom i nerealnim snovima.