Kada sam prvi put čula za neurofeedback i pitala što je to dobila sam odgovor: "To ti je vrsta biofeedbacka." Stvarno?! Ako ne znam što je neurofeedback, kako ću znati što je biofeedback?

S obzirom na moje znanje engleskog jezika shvatila sam da ima nekakve veze s povratnom informacijom. Na pitanje što je biofeedback dobila sam odgovor: "Ma, biofeedback je način na koji učimo upravljati fiziološkim procesima nad kojima nemamo voljnu kontrolu".

Mooolim!? To je stvarno moguće!? Kako mi je to, zapravo, zvučalo kao nekakva znanstvena fantastika, bacila sam se u potragu za objašnjenjem, odnosno definicijom tih pojmova.

Evo što sam našla:

1. Biofeedback je proces učenja pomoću kojeg osoba uči mijenjati svoju fiziološku aktivnost kako bi poboljšala vlastito zdravlje i funkcioniranje. Pri tome se koriste instrumenti koji mjere fiziološku aktivnost: moždane valove, otkucaje srca, disanje, mišićnu aktivnost i temperaturu kože. Ti instrumenti daju povratnu informaciju osobi, a povratna informacija podržava željene promjene.

2. Neurofeedback je metoda treninga u kojoj se odrađeni parametri moždane aktivnosti, koji se inače ne mogu percipirati, učine klijentu vidljivim. Klijent tako dobiva povratnu informaciju o funkcioniranju mozga i uči se boljoj samoregulaciji.

Sad mi je postalo mrvicu jasnije, ali i dalje mi baš i nije bilo jasno kako je sve to skupa moguće. Dobro, na disanje čak i možemo utjecati kad se usmjerimo na to kako dišemo, ali otkucaji srca? Ili moždana aktivnost? Nemoguće!

Kako izgleda biofeedback?

Bila sam u nevjerici sve dok moja psihoterapeutkinja nije primijetila da nepravilno dišem i predložila mi da probamo s biofeedbackom. Pristala sam jer sam i sama bila svjesna da mi je disanje nepravilno, ali ga nisam mogla, samo tako "popraviti".

Koristila je mali EKG uređaj dizajniran u svrhu biofeedbacka. Aplicirala mi je elektrodu i na ekranu uređaja je, pored krivulje koja pokazuje rad srca, bila vidljiva i krivulja mog disanja koja je, naravno, bila nepravilna. Puna oštrih šiljaka. Polako sam se relaksirala i gledala u krivulju - postajala je pravilnija, sve dok se šiljci nisu u potpunosti izgubili. I moje disanje je postajalo ujednačenije, čak sam počela s lakoćom disati.

Nije da već prije nisam, relaksirajući se, mijenjala svoje disanje, ali ovaj put sam bila svjesnija da to radim. I ovaj put se moje disanje ujednačilo do kraja. Toga prije nije bilo.

Kako izgleda neurofeedback?

Eto, tako sam metodom probaj pa vidi saznala što je biofeedback, ali što je neurofeedback? Naravno, imala sam neke pretpostavke, ali zapravo nisam ništa znala sve dok nisam otišla na edukaciju iz neurofeedbacka.

I saznala sljedeće: jedan cool lik se, računajući na neuroplastičnost mozga, odnosno sposobnost mozga da mijenja svoje funkcioniranje kako bi postigao ravnotežu, dosjetio da bi se, putem EEG uređaja, mogla mozgu prezentirati njegova trenutna aktivnost. I da će onda mozak kada vidi kako radi, tj. dobije povratnu informaciju, tu aktivnost, ako ona narušava ravnotežu, promijeniti.

S obzirom na to da mozgu ne možemo prezentirati krivulju njegovog rada, on neće vidjeti da je to nešto što on radi. Ono što je mozgu prepoznatljivo su informacije koje prirodno dolaze iz naših osjetila (vid, sluh, dodir, okus).

Zatim se isti taj cool lik dosjetio da bi se mozgu mogao prezentirati neki film, a povratna informacija za aktivnost mozga koja narušava ravnotežu bi bila da se, npr. film uspori ili slika postane nejasnija. Povratna informacija za aktivnost kojom postiže ravnotežu bi bila jasnija slika ili brži film. Takve povratne informacije mozak prepoznaje i mijenja svoju aktivnost, regulira samog sebe. Posljedica toga je bolje zdravlje i funkcioniranje, jer mnogi neželjeni obrasci ponašanja, poremećaji i oboljenja uzrokovani su nereguliranom moždanom aktivnošću.

Neurofeedback iskustva

Poučena time da mi je metoda probaj pa vidi koristila kod biofeedbacka, odlučila sam vidjeti kako izgleda trening za neurofeedback i što će se dogoditi nakon treninga. Kolegica s kojom sam išla na edukaciju mi je aplicirala elektrode na tri mjesta na glavi (sve to, naravno, pod budnim okom edukatorice) i pustila filmić. U pozadini je bila lagana, opuštajuća glazba. Bilo mi je ugodno. Moj fokus na film je postajao sve veći. Iako nemam nekih problema sa spavanjem, te večeri iza neurofeedbacka sam nekako posebno dobro spavala.

Već više godina mi, pacijenti u bolnici dolaze na neurofeedback. Bez obzira na njihovu dijagnozu, gotovo svi govore o pozitivnim promjenama u svom zdravlju - npr. nemaju više glavobolja koje su ih dugo mučile, bolje spavaju, osjećaju se mirnije, manje i rjeđe su konfuzni, bolje toleriraju stres... Kažu da im je lijepo na neurofeedbacku. Kad čujem sve to - i meni je lijepo.

Autorica: Jelena Medak, prof psihologije,gestalt psihoterapeut (u edukaciji). Radi u PB „Sv. Ivan“ i Psihološkom centru TESA. Za psihološko savjetovanje/psihoterapiju javiti se na broj: 0958822813

Vezani sadržaj:

• Briga o mentalnom zdravlju: zašto je zdravo ići psihologu i psihoterapeutu?
• Briga o mentalnom zdravlju: što je sram i u kojoj se dobi počinje javljati?