Ljudska probava

Ljudska probava

Ljudska probava
  • Objavljeno: Petak, 03.04.2009.
  • Broj pregleda: 6.847
  • Prosječno vrijeme čitanja:
  • Broj riječi:

Probavni se sustav sastoji od probavne cijevi i probavnih žlijezda. Probavnu cijev čine: usta,jednjak, želudac, dvanaesnik, tanko crijevo, debelo crijevo i crijevni otvor (anus). Probavne žlijezde, koje svoje probavne sokove luče u dvanaesnik, su gušterača i jetra. Na spoju tankoga i debeloga crijeva nalazi se slijepo crijevo s nastavkom crvuljkom. Hrana se u probavnom sustavu mijenja mehanički i kemijski.

Usta

Ljudska probava započinje u ustima; zubi koji imaju ulogu žvakanja najčvršće su kosti u tijelu.Odraslo zubalo ima 32 zuba - 16 na svakoj vilici. Oni su podijeljeni u 4 skupine: 8 sjekutića, 4 očnjaka, 8 pretkutnjaka i 12 kutnjaka. Nakon što zubi prožvaču i usitne hranu, jezik je prevrće, te se aktiviraju žlijezde slinovnice koje imaju ulogu proizvodnje sline (vodenaste tekućine). Tri su para žlijezda slinovnica- podvilične,podušne i podjezične žlijezde. Izlučuju enzim ptijalin, koji u ustima razgrađuje škrob na maltozu i glukozu. Hrana gutanjem prolazi kroz ždrijelo do jednjaka. Tijekom prolaska hrane elastični poklopac- epiglotis- sprečava odlazak hrane u dušnik.

Jednjak

Jednjak je cijev duga ~25 cm koja služi za odvod hrane iz usta do želuca. Hrana putuje pomoću stezanja mišića valovito (peristaltikom) kako bi prošla kroz cijelu probavnu cijev. Proces peristaltike u probavnoj cijevi ponavlja se više puta. Na kraju jednjaka se nalazi sfinkter, prstenasti mišić koji sprečava povratak hrane iz želuca u jednjak.

Želudac

Želudac je nalik na vrećicu u probavnoj cijevi. On stvara želučane tekućine koje dalje razgrađuju hranu i pretvaraju ju u smjesu sličnu kaši. Želučani sokovi su enzim pepsin, klorovodična kiselina i sluz. Enzim pepsin (kojeg luče želučane glavne stanice) služi za degradaciju bjelančevina u peptide, klorovodična kiselina razgrađuje masti, a želučana sluz ju razrijeđuje kako ne bi oštetila stijenku želuca.

Zajedno s tom poluprobavljenom hranom, u prvi dio tankog crijeva (duodenum) ulaze i gušteračini enzimi te žuč (iz žućnog mjehura) kroz tanki otvor papilu vateri. Gušteračini enzimi u tankom crijevu kemijski razgrađuju hranu prije nego što se upije u krv a žuč razgrađuje masti na masne kiseline (i glicerol).

Nakon probave u želucu, hrana putuje u tanko crijevo (dvanaesnik).

Tanko crijevo

Kroz tanko crijevo hrana ponovno putuje valovitim stezanjem mišića - peristaltikom. Iz tankog se crijeva probava nastavlja na debelo crijevo. Tanko crijevo se sastoji od tri dijela:

  • dvanaesnika (duodenuma), duljine do 25 cm, u koga se ulijevaju probavni sokovi jetre i gušterače
  • jejunuma, duljine 2-8 m, u kojemu se dovršava razgradnja hrane
  • ileuma, duljine oko 4 m, u kojemu se razgrađeni sastojci hrane upijaju u krv

Debelo crijevo

Debelo crijevo dijeli se na: uzlazno, poprečno i silazno; tu su još i slijepo crijevo te rektum. Otpadne tvari iz debelog crijeva prelaze u njegov završni dio, a to je anus (crijevni otvor) kroz koji se redovito izbacuju izmetine.

Gušterača i jetra

Uloga gušterače:

  • gušterača je i probavna žlijezda s unutarnjim i vanjskim lučenjem
  • sok joj je lužnat i neutralizira kiselinu nastalu u želucu
  • enzimi gušterače sudjeluju u kemijskoj razgradnji hrane do molekula koje se mogu upiti u krv

U jetri se odvijaju stotine kemijskih reakcija i pohranjuju životno važni kemijski spojevi poput vitamina i glikogena. Kako bi iz crijeva hranjive tvari dospjele u krv moraju se prilagoditi u jetri. Jetra također proizvodi žuč koja se pohranjuje u žučnom mjehuru a služi za raspršivanje masti.

Enzimi u probavi

Enzimi u probavi imaju vrlo važnu ulogu, pogotovo u kemijskoj razgradnji hrane. Probavne enzime luče žlijezde slinovnice (enzim ptijalin), želudac (enzim pepsin) i gušterača (njezini enzimi razgrađuju hranu do molekula kako bi se mogle upiti u krv).

Najnovije

Najčitanije