Uobičajene reakcije na silovanje

Psihološka trauma izazvana silovanjem može biti teška i dugotrajna. Budući da ljudi na stres reagiraju na različite načine, nije moguće točno predvidjeti kako će se silovana osoba osjećati. Međutim, postoje neke uobičajene reakcije žrtava silovanja. To su:

1. Šok i nevjerica.

"Osjećam se otupjelo."

"Ne mogu vjerovati da mi se to dogodilo."

"Osjećam se isključeno iz svog života i od drugih ljudi."

U početnoj fazi, većina žrtava silovanja reagira šokom i nevjericom. Mogu se osjećati otupjelo i omamljeno, otuđeno od drugih ljudi. Žele zaboraviti što im se dogodilo i izbjeći ljude i situacije koje ih podsjećaju na napad.

2. Prisjećanje onoga što se dogodilo i kakav je to osjećaj bio.

"Ponekad ne mogu prestati razmišljati o tome."

"Tjednima nisam mogla oprati sa sebe njegov smrad."

"Sjećanje se vraća niotkuda. Osjećam se kao da se sve opet događa."

Mogu postojati razdoblja kada je žrtva zaokupljena mislima i osjećajima o napadu. Može imati neželjena sjećanja ili flash-backove i noćne more. Kada razmišlja o onome što se dogodilo, može ponovo doživjeti neke senzacije i osjećaje koje je imala za vrijeme napada, kao što su strah i osjećaj bespomoćnosti.

3. Snažne emocije.

"Osjećam se jako tužna, kao da sam izgubila dio sebe."

"Osjećam jaku ljutnju kakvu do sada nisam nikada osjetila."

Mnoge žrtve doživljavaju snažne emocije kao posljedicu silovanja. Ponekad to može biti ljutnja. Također mogu osjetiti anksioznost ili depresiju.

4. Fizički simptomi.

"Nisam mogla spavati noću. Ne bih mogla zaspati, a onda bi se budila svake noći točno u isto vrijeme kada se dogodilo silovanje."

Neke žrtve imaju fizičke simptome, kao što su problemi sa spavanjem, glavobolje i bolovi u trbuhu. Teško se koncentriraju na svakodnevne obaveze. Također, žrtve često dožive promjenu u seksualnosti, kao što je gubitak interesa za seks ili izbjegavanje seksualnih situacija.

5. Osjećaj straha.

"Svake večeri kada dođem kući pretražim cijeli stan. Gledam u ormare i ispod kreveta kako bi bila sigurna da nikoga nema."

"Zbog toga što se bojim ne mogu izaći po noći sama."

Strah za osobnu sigurnost gotovo je univerzalna reakcija na silovanje. Žrtve često osjećaju strah u situacijama i na mjestima na kojima se nikada prije nisu plašile. U situaciji silovanja žrtve se osjećaju bespomoćno i/ili prestravljeno od straha da će biti ubijene ili ozbiljno ozljeđene. Nakon toga još neko vrijeme mogu se osjećati prestrašeno i ranjivo.

6. Okrivljavanje sebe i osjećaj srama.

"Osjećala sam se kao da sam ja kriva, vjerovala sam mu..."

"Pitala sam se hoće li dečki misliti o meni da sam oštećena roba."

Osjećaj krivnje i srama također su česte reakcije. Zbog krivih vjerovanja o silovanju žrtve mogu okrivljavati sebe, sumnjati u vlastito rasuđivanje, ili se pitati jesu li one na neki način odgovorne za napad. Osjećaj krivnje i okrivljavanje sebe mogu biti pojačani reakcijama drugih ljudi, koji zbog raširenih mitova o silovanju mogu kriviti žrtvu ili kritizirati njeno ponašanje.

Žrtva može osjećati i sram. Neke žrtve govore o tome da se osjećaju prljavo i poniženo, te kao da im je smanjena vrijednost.

7. Svaka osoba je drugačija... treba proći neko vrijeme da bi se osjećala bolje.

"U jednom trenutku osjećam se dobro i mislim da se mogu nositi s onim što se dogodilo, a već se u sljedećem osjećam preplavljena i slaba. Ponekad mi se čini da nikada neće proći."

"Prošlo je 8 mjeseci od kada sam silovana. Još uvijek je stalno tu, ali više ne razmišljam o tome svaki dan."

Svaka osoba je jedinstvena. Iako mnoge žrtve doživljavaju slične reakcije, još uvijek postoje individualne razlike u načinu na koji reagiraju na traumu silovanja. Moguće je osjetiti samo neke ili sve od navedenih simptoma. Oni se mogu javiti neposredno ili nakon nekoliko tjedana ili mjeseci. Određene situacije, kao što je susret s napadačem ili svjedočenje na sudu, mogu pojačati simptome ili učiniti da se oni ponovno jave nakon razdoblja tijekom kojeg se žrtva osjećala bolje.