Učinci meditacije

Zagovornici meditacije tvrde da ona ima mnogobrojne pozitivne učinke na mentalno zdravlje: neutralizira stres, obogaćuje naše iskustvo i povećava opće zadovoljstvo životom. Psiholozi koriste meditaciju u liječenju različitih problema uzrokovanih stresom kao što su anksioznost, povišeni krvni tlak, nesanica, alkoholizam, ovisnost o drogama ili mucanje. Iako se većina slaže da meditacija može pomoći, neki psiholozi tvrde da i obično odmaranje proizvodi slične učinke.

Istraživanja o učincima meditacije različite su kvalitete, a u neka (pogotovo ona koja imaju i neke komercijalne interese) se može i sumnjati. Međutim, gotovo je sigurno da meditacija dovodi do smanjenja fiziološke pobuđenosti (posebno kod osoba podložnih stresu), a može biti od koristi i osobama koje su anksiozne i napete.

• Meditacija se pokazala korisnom u smanjivanju stresa i snižavanju visokog krvnog tlaka.
  

• Biološka dob osobe određuje se na temelju različitih pokazatelja, a najčešće se koriste krvni tlak, oštrina vida i sluha. Istraživanja su pokazala da su dugogodišnji meditanti biološki mlađi od ostalih ljudi svoje dobi.

• Meditacija je također bila korisna u smanjenju ovisnosti i recidiva kod zatvorenika.

I  jedno upozorenje!

Kod  nekih osoba koje meditiraju mogu se pojaviti anksioznost, depresija i različiti emocionalni problemi.

Meditacija i "meditacija"

... Vrijednost meditacije za neku osobu ovisi o njezinu stavu prema meditaciji i kontekstu u kojem se meditacija odvija. Na duhovnoj tržnici mnogi današnji kultovi meditacije, s naglaskom na gurue i članstvo u samoproglašenim elitističkim institucijama, mogu na neki način izgledati kao izraz dezintegracije obiteljskog sustava u suvremenom zapadnom društvu i s tim u vezi izražene nesigurnosti u roditeljske i spolne uloge. Mladi ljudi, koji često očajnički žude za osobom koja će im pokazati put, na neobičnim mjestima nalaze zamjenu za roditelje i počinju, isprana mozga vježbati različite tehnike do kojih se dolazi tako da za debele novce postanete članom neke kultne grupe. Jedino kada se meditacija koristi kao sredstvo osobnog razvoja, psihološkog uvida i, nadasve, autonomnosti - mogu se ostvariti njezini puni potencijali.

Reakcije na zen meditaciju

U istraživanju je sudjelovalo 28 muškaraca - dobrovoljaca. Vježbe meditacije koje su korištene zahtijevale su koncentraciju na disanje. Održano je devet seansi po 45 minuta, svakoga radnog dana tijekom dvaju tjedana. Prije prve seanse ispitanicima je pokazana pravilna pozicija sjedenja (uspravna kralježnica, ne oslanjanje na naslon stolice, stopala na podu), a dobili su sljedeću uputu:

Dok sjedite neka vaše disanje postane opušteno i prirodno. Neka se ritam i dubina disanja sami uspostave, bez vaše kontrole. Tada usmjerite pažnju na disanje: na pokrete trbuha, nos ili grlo. Ne dopustite da vam misli ili događaji oko vas odvuku pažnju s disanja. To može u početku biti teško, ali svaki put kad vam misli odlutaju vratite ih natrag na disanje.

Može se dogoditi da postanete anksiozni ili da vam bude neudobno. To je zbog toga što ovakvo mirno sjedenje i koncentracija ograničavaju uobičajene načine izbjegavanja neugode. Ako vam mora biti neugodno, neka bude neugodno. Ako vam je ugodno, prihvatite to s istom indiferentnošću. Postupno, možda ne odmah danas ili za nekoliko dana, bit će vam puno lakše koncentrirati se. Kad istekne vrijeme ja ću doći i reći vam. Imate li kakvih pitanja?

Ove upute ponovljene su i prije druge seanse. U sljedećim seansama ispitanici su započinjali seansu bez ikakvih komentara. Soba gdje su meditirali bila je slabo osvijetljena i oskudno namještena. Stolci su bili raspoređeni tako da ispitanici nisu vidjeli jedan drugoga nego su bili okrenuti zidu. Eksperimentator je bio u susjednoj sobi. Nakon svake seanse ispitanici su intervjuirani. Intervju bi započeo pitanjem Kako je bilo? a ostala pitanja odnosila su se na razjašnjenja i procjenu stupnja koncentracije.

Doživljaji  ispitanika  za  vrijeme  meditacije mogli su se podijeliti u pet kategorija:
Tip A. Kada se ispitanik počinje koncentrirati dolazi do pospanosti ili "zamagljene svijesti". Ispitanici izjavljuju da se osjećaju kao da su pod anesteticima ili kao da su hipnotizirani. Ovo iskustvo je ponešto neugodno i ispitanici obično prekidaju koncentraciju i počinju razmišljati.

Tip B.  Ovo su seanse u kojima se ispitanici osjećaju smireno i opušteno, iako koncentraciju ne uspijevaju održati čitavo vrijeme.

Tip C.  U ovim seansama događaju se ugodne tjelesne senzacije. Podsjećaju na hipnotičke fenomene koji mogu izgledati čudni u normalnom stanju svijesti. Ispitanici izjavljuju da osjećaju vibracije i valove, a tijelo im je lagano ili kao da ga nema. Koncentracija traje duže nego u seansama tipa A ili B.

Tip D.  U ovom tipu seanse disanje se doživljava vrlo živim. Trbušni pokreti izgledaju veći ili se ispitanik osjeća "ispunjen zrakom". Koncentracija se odvija bez ikakva napora.

Tip E.  Ovdje dolazi do lucidnog stanja svijesti koje kod ispitanika izaziva veliko zadovoljstvo. On mirno i sa strane promatra svaku misao i osjećaj koji se pojave. Koncentracija je potpuna i lako se postiže. Čest je i gubitak tjelesnih osjećaja.

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi: