Simptomatologija

Kada je kamenac pokretan, tada je vodeći simptom vrlo jaka bol, lokalizirana u slabinskoj regiji leđa (lijevo ili desno), sa širenjem prema naprijed, dolje i ka sredini, tj. prema spolovilu. Praćena je obično nagonom na mokrenje. Ako je bol vrlo intenzivna, može doći do tzv. refleksnog prekida mokrenja. Ako uz kamenac mokraća može protjecati u donje dijelove mokraćnog sustava i bolesnik ju može izmokriti, onda je ona više ili manje krvava, ali može biti i više ili manje zamućena u slučaju popratne infekcije.

Kada kamenac posve spriječi odljev mokraće i ako to potraje dugo, doći će do proširenja svih šupljih dijelova iznad začepljenja, uključujući i šupljine u bubregu (hidronefroza), što može dovesti i do odumiranja njegove funkcije. Tada u mokraći ne moramo naći nikakvih promjena jer bolesnik mokri samo iz zdravog bubrega.

Čim je kamenac u bubregu veći (on se, naime, s vremenom uvijek povećava), to je manje pokretan. On postupno poprima oblike čašica i nakapnice u bubregu, pa govorimo o tzv. odljevnom kamenu (može doseći veličinu i veću od muške šake). U tom slučaju mogu neki, a i svi navedeni simptomi nestati, pa bolesnik i ne zna da ima mokraćni kamenac u sebi.

Dijagnoza

Dijagnoza se postavlja na temelju:

- podataka dobivenih od pacijenta (anamneze) i izvršenog pregleda,
- laboratorijskih nalaza krvi i (naročito) mokraće,
- rtg radioizotopnih pretraga,
- cisto i ureteroskopije.

Za buduće ponašanje bolesnika prema svojoj bolesti te za sprječavanje ponovnog pojavljivanja (javlja se oko 13-20%), kao i za vrstu dijete koju mu trebamo preporučiti, nužna je analiza kamenca. To uvijek treba naglasiti bolesniku, jer većina od njih smatra da su nakon odstranjenja kamenca zdravi. U tu svrhu upotrebljava se danas niz metoda, kao: inspekcija kamenca (oblik, boja, tvrdoća itd.), kemijska analiza (uzimaju se uzorci iz različitih dijelova), analiza izbrusaka i određivanje loma, mikroradiografija, metoda infracrvene spektrometrije, metoda rtg-difrakcije.