Definicija

Kolposkopija je metoda promatranja stidnice, rodnice i vrata maternice uz pomoć kolposkopa - specijalno za tu prigodu konstruiranog pokretnog mikroskopa uz uvećanje od 6 - 40 (najčešće 12) puta. Točnost ove metode leži između 60 - 85%, u kombinaciji s citologijom 98 - 99%. Učestalost lažno-pozitivih nalaza se procjenjuje na 7% i lažno-negativnih dijagnoza na 13%. Kolposkopija je izvanredna dijagnostička dopuna citologiji. Omogućava pouzdanu procjenu lokalizacije i proširenosti patološke epitelne lezije, te ciljanu biopsiju iz suspektnog područja.

Jednostavna ili nativna kolposkopija označava jednostavno promatranje vrata maternice, a proširena kolposkopija podrazumijeva uporabu optičkih ili kemijskih pomoćnih sredstava. Optičko pomoćno sredstvo je zeleni filtar koji osobito poboljšava uočavanje krvnih žila na površini vrata maternice. Kemijska pomoćna sredstva su 3% octena kiselina i Lugolova otopina (otopina joda u kalijevom jodatu). Pod utjecajem octene kiseline cilindrični epitel bubri, te postaje anemičan, a stanične bjelančevine denaturiraju, što se označava kao pozitivna octena reakcija. Nanošenjem Lugolove otopine (Schillerova proba) na površinu pločastog epitela, glikogen u površnim stanicama vezuje jod iz otopine, a epitel se boji u tamno smeđu boju - jod pozitivna reakcija. Jod pozitivna reakcija s velikom sigurnošću isključuje postojanje epitelne atipije stanica. Različite kombinacije ovih reakcija imaju različito značenje u procjeni promjena na površini vrata maternice.

Tehniku kolposkopiranja prvi je opisao Hinselmann u dvadesetim godinama prošlog stoljeća. Tada važeća kolposkopska terminologija po prvi puta je revidirana u listopadu 1975. godine na II Svjetskom kongresu cervikalne patologije i kolposkopije održanom u Grazu, te je usvojena nova terminologija. Godine 1990. na VII svjetskom kongresu cervikalne patologije i kolposkopije u Rimu ponovno je revidirana postojeća i dopunjena nova temeljna kolposkopska terminologija, poznata pod nazivom Klasifikacija kolposkopskog nazivlja prema Burghardtu. Već tada je Odbor za nazivlje naveo kako niti jedna terminologija nije savršena, te je predvidio da će se nova terminologija prilagođavati sukladno novim znanstvenim spoznajama.