Prehrambeni aditivi

Što su aditivi?

Jezikom zakonodavstva, aditivi su tvari koje se dodaju na­mirnicama kako bi utjecale na njihova svojstva ili kako bi njima postigle određene osobine i djelovanja, jasna su iz­nimka tvari sa svojstvima namirnica, koje se prema općem mišljenju o prometu (očekivanja potrošača glede djelo­vanja, podnošljivosti i koristi prehrambenog aditiva) koriste zbog svoje hranjivosti, mirisa i okusa, kao i pitka voda i stol­na voda. Tako, na primjer, žumanjak jajeta nije aditiv zato što se u prvom redu upotrebljava zbog svojih hranjivih vri­jednosti i okusa, iako uz to ima utjecaja i na osobine (izgled, boja) namirnice (primjerice na kolače).

Tvari koje su se slučajno našle u namirnici, kao što su razna onečišćenja i ostaci, nisu aditivi. Primjerice, ako ko­sitar s limenke ude u namirnicu, on time ne postaje aditiv. Neke se tvari izjednačavaju s aditivima jer imaju tehno­loški zadatak koji moraju ispuniti u namirnici.

Medu njih ubrajamo:

• hranjive tvari, poput

- mineralnih tvari (minerali i elementi u tragovima), osim kuhinjske soli

- aminokiselina (=gradivni elementi bjelančevina)

- vitamina A i D

• zamjene za šećer, poput

- sorbita, osim fruktoze ( voćni šećer)

• sva sladila.

Pri tome nije važno jesu li te tvari nastale prirodnim pu­tem ili u laboratorijima. Omoti i presvlake, ako se ne jedu zajedno s namirnicom, također se smatraju aditivima.

Po čemu se aditivi razlikuju od ostalih sastojaka?

Aditivi su pođgrupa sastojaka. Ako se određena tvar ili spoj smatra aditivom prema zakonu, to za proizvođača, a time i za nas kao potrošače, ima posebne posljedice po za­konu o hrani. Naime, upotreba aditiva u namirnicama podliježe strogim ograničenjima, kako po količini koja se smije upotrijebiti, tako i po vrsti namirnica u kojima se smije upotrijebiti.

Dopuštenje za korištenje u namirnicama tvar će dobiti ako zadovoljava barem sljedeća tri osnovna uvjeta:

• mora biti tehnološki nužna

• njezina upotreba ne smije služiti za zavaravanje po­trošača

• ne smije biti opasna za zdravlje.

Što znači „tehnološki nužna"?

O tehnološkoj se nužnosti govori kad neku namirnicu nije moguće pripremiti na određen način ako se ne doda od­ređena tvar. Primjerice, nije moguće napraviti puding ili umak bez tvari za želiranje.

No, prema našem mišljenju nije tehnološki nužno, primjerice, dodavati tvar za želiranje u jogurte i proizvode od kiselog mlijeka.

Što znači „zavaravanje potrošača"?

Namirnica uz pomoć bojila ne bi trebala ostavljati lažan dojam da sadrži određene, također i hranjive, sastojke koji se prema objektivnoj procjeni ne nalaze u toj namirnici.

Kao primjer može se uzeti bojanje likera od jaja umjet­nim bojilom, kako bi se kupca navelo da misli da se u like­ru nalazi veća količina jaja.

Što znači „bezopasno za zdravlje"?

Kad kažemo bezopasno za zdravlje, mislimo na to da unošenje aditiva u organizam u određenoj koncentraciji ne smije dugoročno predstavljati rizik za zdravlje.

Maksimalne dopuštene količine aditiva koje je propisao zakonodavac osiguravaju sigurno unošenje namirnica koje sadrže te aditive u organizam. Upotrebom nekih aditiva mogu nastati preosjetljivost i alergijske reakcije. U tom se slučaju potrošač mora odreći namirnica u kojima se nalaze ti aditivi.

Zakonske osnove

Propisi o uporabi aditiva u namirnicama kod nas su us­klađeni s propisima Europske unije, odnosno Uredbi o preustroju pravnoprehrambenih propisa o aditivima od 29. siječnja 1998. Njome se djelomično proširila upotreba aditiva u usporedbi s prijašnjim razdobljem. Osim toga, dopuštena je upotreba nekih tvari koje u Hrvatskoj do ta­da nisu bile dopuštene.

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi: