SUZBIJANJE BOLI

Liječenje, odnosno suzbijanje boli zahtjeva multidiscipliniran pristup. Osim farmakoloških mjera za liječenje boli postoje i nefarmakološke. Nefarmakološke metoda uključuju različite anesteziološke tehnike (blokovi) fizikalne metode liječenja, kiruške i neurokirurške zahvate, te psihološki pristup liječenju boli.

Cilj farmakološkog liječnja boli je potpuno uklanjanje boli ili barem ublažavanje osjećaja boli. U liječenju osjećaja boli važno je pronaći pravi uzrok boli (dijagnoza) a nakon toga izabrati najbolji način za liječenje boli. Važno je pravovremeno započinjanje antidolorozne terapije, jer svako odlaganje može imati posljedice za cijeli organizam. Naime, poznato je da u stanicama kojima prolazi bolni podražaj dolazi do niza prolaznih promjena, koje mogu ako se bol ne liječi prijeći u trajne promjene. Stoga će takav organizam jače reagirati, postati osjetljiviji na bolne podražaje, duže reagirati, podražaj će se širiti u okolinu koja nije oštećena i liječenje će biti složenije.

Najpovoljniji put unosa lijek u organizam je per os, ali se analgetici mogu primjeniti rektalnim, transdermalnim i parenteralnim putem. Parenteralna primjena (im., sc. ili iv.) se preporučuje samo za liječenje akutne boli. Za liječenje kronične boli preporčuje se primjena analgetika per os ili transdermalnim, odnosno rektalnim putem. U rijetkim slučajevima analgetici se mogu primjeniti u periduralni i spinalni prostor.

Kod kronične primjene analgetik treba primjeniti prije nego što se bol razvije, jer ako je došlo do potpunog razvoja boli tada će za isti učinak biti potrebna veća doza lijeka.

S obzirom na jačinu djelovanja analgetici se mogu podijeliti u četri osnovne grupe:

• slabog djelovanja
• srednje jakog djelovanja
• jakog djelovanja
• dopunski analgetici

Lijekovi s slabim djelovanjem se primjenjuju kod bolova u koštano-mišićnom sustavu, kod glavobolje te u liječnju maligne boli u početnoj fazi.

Lijekovi s srednje jakim djelovanjem slabi opioidi, djeluju samostalno ili se mogu kombinirati s paracetamolom i NSAR

Lijekovi s jakim djelovanjem jaki opioidi koji se primjenjuju kada se slabijim opiodima ne može postići zadovoljavajući analgetski učinak.

Liječenje se uvijek započinje s lijekovima slabijeg djelovanja, a zatim se postupno uvode lijekovi jačeg djelovanja. Kao algoritam za liječenje kronične boli preporučuje se trostruka ljestvica SZO-a. Prema toj ljestivi, liječenje se započinje s neopijatnim lijekovima, ali kada oni postanu nedjeletvorni, može se prijeći na opioidne analgetike.

Radi postizanja boljeg analgetskog učinka mogu se kombinirati analgetici. Kombinacija dva analgetika iz različitih grupa (npr. paracetamol i tramadol ili paracetamol i kodein) je poželjna jer djeluje sinergistički te se povećava analgetski učinak. Važno je napomenuti da se kombiniraju analgetici različitog mehanizma djelovanja. Takvom kombinacijom uz bolji analgetski učinak i manju potrošnju lijekova manja je i učestalost nuspojava. Međutim, primjena više analgetika iz iste skupine se ne preporučuje jer se analgetski učinak neće značajno povisiti, ali se povećava učestalost nuspojava.

Kod opioida se ne smije kombinirati čisti agonist s agonist-antagonistom, jer im se djelovanja poništavaju (npr. pentazocin i morfin).