Važno za urologa, ali i pacijenta

Bitno je razlučiti dvije vrste upalnih bolesti urogenitalnog sustava - nekomplicirane i komplicirane infekcije.

Nekomplicirane infekcije

Nastaju bakterijskom kolonizacijom morfološki i funkcijski urednog urotrakta, te ne zahtijevaju druge oblike terapije osim antibiotika i općih potpornih mjera. Tipična bolest ovog tipa je recidivirajući bakterijski cistitis u žena. Antibiotsko liječenje provodi se kratkotrajno uz obilnu hidraciju, a najčešće je riječ o uzročniku fekalne flore osjetljivom na konvencionalne antibiotike. Katkad je potrebno dugotrajno liječenje antibioticima kod kroničnih recidivnih oblika ili dugotrajno uzimanje niskih profilaktičkih doza antibiotika.

Komplicirane infekcije

Označavaju upalnu bolest bolesnika kod kojeg postoji neka morfološka (strukturalna) ili funkcijska bolest urotrakta koja umanjuje učinkovitost antibiotske terapije, pa se upala ne može izliječiti bez otklanjanja osnovne bolesti mokraćnog sustava. Takve bolesnike potrebno je liječiti kirurški i medikamentozno.

Gotovo svaka "urološka" bolest može izazvati bakterijsku upalu, a takvom razvoju osobito su skloni dijabetičari i stariji bolesnici s drugim kroničnim bolestima koje im smanjuju obrambene mogućnosti. Kamenac mokraćnog sustava najčešća je urološka bolest koja dovodi do infekcije i čini je kompliciranom. Postoji i vrsta kamenaca (tzv. struvitni konkrementi) koji upravo i nastaju zahvaljujući inficiranoj mokraći. Striktura (suženje) mokraćne cijevi i uvećanje prostate daljnji su česti uzroci infekcije koji zahtijevaju kirurško liječenje. Nadalje, urogenitalni tumori i malformacije urotrakta mogu biti uzroci upalnih komplikacija. Od funkcijskih poremećaja bitno je navesti neurogeni mokraćni mjehur (poremećena inervacija mjehura) koja gotovo neizbježno dovodi do infekcije donjeg urotrakta i nastanka kamenaca u mjehuru. Neki oblici neurogenog mjehura direktno oštećuju i funkciju gornjega mokraćnog sustava. Urološki bolesnik često je izložen riziku infekcije zbog potrebe kateterizacije mjehura i provođenja drugih endoskopskih pretraga.

Postavlja se pitanje kako posumnjati da je posrijedi komplicirana infekcija? Dob bolesnika donekle može biti smjernica. U starijih muškaraca svakako najprije treba pomišljati na uvećanje prostate kao uzrok bolesti. U dječjoj dobi već prvi recidiv infekcije zahtijeva daljnji dijagnostički postupak da se potvrdi ili isključi postojanje malformacije mokraćnog sustava (najčešće vezikoureteralni refluks, ureterokela, megaureter, hidronefroza itd.), te tako pravilno usmjeri liječenje i spriječi trajno oštećenje bubrežne funkcije. U slučaju recidivne infekcije u odraslih i djece, ultrazvuk je metoda izbora za morfološki "screening" mokraćnog sustava s ciljem otkrivanja osnovne bolesti.

Postoje li i najmanje sumnje, potrebno je učiniti dodatne radiološke pretrage, a to su najčešće intravenska urografija, mikcijska cistouretrografija i retrogradna pijelografija. Nakon postavljanja dijagnoze osnovne bolesti, a za potrebe planiranje eventualnoga kirurškog liječenja, katkad je potrebno dijagnostiku proširiti koristeći dinamičku scintigrafiju bubrega s ciljem procjene bubrežne funkcije ili komjutoriziranu tomografiju zbog morfološke analize mokraćnog sustava.

Infekcije mokraćnog sustava mogu biti bezazlene i lako rješive, ali i prvi znak upozorenja na postojanje druge bolesti koja podržava infekciju, tvoreći tako začarani krug komplikacija koje mogu i vitalno ugroziti bolesnika.