Djeca i spolnost - kad i kako razgovarati

Više znanja - manje eksperimentiranja

Pitanja dočekajte smireno i pokušajte se ne šokirati ili iznenaditi. To bi djeci moglo značiti da razgovor o spolnosti nije u redu ili da su time učinili nešto loše.

Na koji način treba razgovarati s djecom o spolnosti? Kako birati riječi? Boje li se roditelji reći da spolnost nije ništa loše jer misle da time potiču rano upuštanje u seksualne odnose? Na što djecu treba upozoriti? Što im objasniti u kojoj dobi? Mnogi roditelji ne znaju kako početi razgovor, što reći. I njima bude neugodno, zbune se i ne znaju što učiniti.

Spolna edukacija u najširem smislu uključuje učenje o načinu ponašanja, vrijednostima i osjećajima o tome kako je biti muškarac ili žena, kao i učenje o anatomiji i funkcijama dijelova tijela. Roditelji su zbog kontinuirana kontakta s djecom njihovi primarni edukatori, osobito u ranoj dobi. Djetetovo znanje o spolnosti stoga će ovisiti o tome kako mu roditelji i druge odrasle osobe odgovaraju na pitanja te o tome koje im informacije pružaju. Većina roditelja ne razgovara o svim aspektima spolnosti sa svojom djecom. Istraživanja su pokazala da roditelji najviše pričaju o trudnoći, a najmanje o temama kao što su spolni odnos, kontracepcija i spolno prenosive bolesti.

Suprotno mišljenju da će znanje potaknuti ranije stupanje u spolne odnose, pokazalo se da je pružanje seksualnih informacija djeci povezano s odgađanjem seksualne aktivnosti u adolescenata. Odgovaranje na djetetova pitanja na jednostavan način, prikladno njegovu kognitivnom razvoju, može zadovoljiti znatiželju i smanjiti potrebu za spolnim eksperimentiranjem.

Roditeljima je puno lakše govoriti o strahovima vezanim uz seksualni život djece, nego o tome što bi željeli za svoju djecu u tom području. A iskustvo rada s roditeljima pokazalo nam je da zapravo većina roditelja želi da njihova djeca:

• poštuju svoje tijelo
• izražavaju ljubav, nježnost i intimnost na prikladan način
• mogu kontrolirati svoje seksualno ponašanje
• brinu o svom seksualnom zdravlju, što uključuje samopreglede i redovite odlaske liječniku
• kad su dovoljno zrela i počnu ulaziti u spolne odnose, prije toga razgovaraju s partnerom o spolnom životu, uključujući stavove, uvjerenja, sustav vrijednosti, kontracepciju, značenje njihove veze i partnerskih veza općenito...

Često se događa da se u razgovorima s mladima puno više pozornosti obraća na rizike seksualnog ponašanja, a izostavljaju se pozitivni osjećaji. Svaki adolescent kojem se netko nekad "sviđao" upoznat je s ugodnim osjećajima koji se javljaju kad dvoje ljudi osjećaju međusobnu privlačnost. Mladima je potrebno da od roditelja čuju i o ugodnim osjećajima, kao i o odgovornostima povezanima s aktivnim seksualnim životom.

Treba razgovarati s djecom o poštivanju svoga tijela, o tome što se može raditi s tijelom, kako se osjećati i kako brinuti o svom zdravlju. Upoznatost s ugodnim aspektima seksualnosti iznimno je važna za normalan i zdrav razvoj.