Najčešći uzročnici su bakterije

E. coli (80% uroinfekcija), Klebsiella pneumoniae, Proteus mirabilis, rjeđe Enterococcus, Pseudomonas aeruginosa, Staphylococcus aureus, Staphylococcus saprophyticus, Streptococcus agalactiae, a vrlo rijetko Haemophilus influenzae tip B, anaerobi, salmonele, šigele i kampilobakter. Virusi također mogu uzrokovati uroinfekcije, posebno mokraćnog mjehura.

Klinička manifestacija može varirati - dijete može biti potpuno bez simptoma ili može imati teške simptome poput sepse. Rana dijagnoza i liječenje uroinfekcije sprečavaju trajno oštećenje bubrega i kasne komplikacije poput povišenog krvnog tlaka, zatajenja bubrega i komplikacija u trudnoći kod ženske djece. U čak 30 do 50% djece uroinfekcije se ponavljaju. Važni predisponirajući čimbenici su vezikoureteralnih refluks (VUR), druge anomalije mokraćnog sustava, poremećaj mokrenja i opstipacija. U novorođenčeta su simptomi nespecifični i često ne upućuju izravno na mokraćni sustav. Najčešće su to slabije napredovanje na tjelesnoj težini, teškoće u hranjenju, žutica, povraćanje, proljev, grčevi u trbuhu, a temperatura može biti povišena, normalna ili čak snižena. Do dvije godine starosti simptomi uroinfekcije su opći i nespecifični: klonulost, nevoljkost, odbijanje jela i pića, povraćanje i povišena tjelesna temperatura. Korisni pokazatelji su neugodan miris mokraće i noćno mokrenje u djece koja su već ranije regulirala mokrenje. S porastom životne dobi sve jače su izraženi klasični simptomi infekcije mokraćnog sustava: učestalo mokrenje malih količina mokraće, pečenje i bol pri mokrenju, bol u trbuhu. U slučaju zahvaćenosti bubrega upalom pojavljuje se visoka temperatura s tresavicom, bolovima u trbuhu ili leđima.