Alkohol i sedativi

Alkohol i anksiolitično-sedativni lijekovi uzrokuju alkoholno-sedativni tip ovisnosti. Alkoholizam je, uz pušenje, najproširenija ovisnost. Znakovi otrovanja i sindrom ustezanja su kod alkohola i sedativa slični. Učinci se alkohola i sedativa ,u pravilu, zbrajaju.

Razvija se psihička ovisnost različitog intenziteta te fizička ovisnost (pri uzimanju količina alkohola ili doza sedativa koje su veće od socijalno prihvaćenih ili terapijskih).

Apstinencijski sindrom kod ovisnosti o sedativima očituje se strahom, tjeskobom, trzajima mišića, drhtanjem ruku, nesanicom. Pri jačoj ovisnosti vrtoglavica, povraćanje, labilnost tlaka te grčenja i delirij.

Apstinencijski sindrom u alkoholičara izgleda slično. Tremor, znojenje, ubrzan rad srca, pojačani refleksi, labilnost krvnog tlaka, a pri težoj ovisnosti poslije se javljaju grčenja i delirij tremens (zbrkanost, halucinacije).

Razvija se i tolerancija koja je neredovita i nepotpuna, tj. razvija se samo na neke učinke tih sredstava ovisnosti. Kronični alkoholizam je vrlo teška bolest praćena serijom psihijatrijskih i neuroloških poremećaja koji su još jače izraženi zbog nedostatne prehrane takvih bolesnika.

Alkoholizam je izravno povezan s alkoholnim hepatitisom i cirozom jetre. Alkohol djeluje i teratogeno uzrokuje ''fetalni alkoholni sindrom'' praćen poremećajima u nervnom sustavu.

Nakon suzbijanja sindroma ustezanja alkoholičari mogu uzimati lijek disulfiram koji blokira enzim nužan za razgradnju alkohola te se, ako se tijekom uzimanja lijeka konzumira alkohol, javlja mučnina, povraćanje, niski tlak. Za ovakvu terapiju potreban je pristanak bolesnika i ne smije se dugo provoditi jer disulfiram oštećuje jetru. U novije se vrijeme koristi i nalokson (opioidni antagonist) koji umanjuje ugodne učinke alkohola.