Filozofija kao psihološka pomoć

"Tesari oblikuju drvo, streličari oblikuju strijele; mudri oblikuju sebe."

                                                                                                                (Buda)

Lou Marinoff, autor knjige "Umjesto Prozaka - Platon!", svoju je studiju o filozofiji kao psihološkoj pomoći posvetio svima onima koji su znali da je filozofija dobra za nešto, ali nikada nisu mogli točno reći za što. Ljudi koji se suoče s naizgled nerješivim problemima profesionalnu pomoć obično potraže kod psihologa, psihijatra, socijalnog radnika, bračnog savjetnika ili svećenika. Onima koji su navedenim opcijama terapije nezadovoljni ili im se protive, Marinoff preporuča filozofsko savjetovanje.

Filozofski praktičari su savjetnici čija ekspertiza obuhvaća logiku, etiku, vrijednosti, značenje, racionalnost, donošenje odluka u konfliktnim i rizičnim situacijama te prilično veliku kompleksnost koja karakterizira ljudski život. Da bi se suočili sa svojim životnim brigama, ljudi suočeni s problematičnim situacijama trebaju govoriti u dovoljno dubokim i širokim kategorijama. Uz pomoć ideja velikih mislilaca, ljudi kojima je potrebna pomoć mogu stvoriti okvir kojim će lakše prebroditi nedaće, spoznati stvarno stanje stvari te krenuti dalje na čvršćim temeljima, duhovno ili filozofski potpuniji. Ljudima zatečenim pred raznim problemima potreban je, naglašava Marinoff, dijalog, a ne dijagnoza. Filozofski im praktičari svojim savjetovanjima upravo takav dijalog i pružaju.

Svatko ima svoju filozofiju života, a razumijevanje naših osobnih nazora o svijetu i životu, o onome što očekujemo od sebe i drugih, pomaže nam spriječiti mnoge probleme ili nas ohrabruje za aktivnu borbu s njima. Nije bezrazložno Sokratova izreka nosce te ipsum postala kultna; bez spoznavanja samih sebe ne možemo u potpunosti spoznati niti svijet koji nas okružuje, a samim time niti uspjeti u brojnim izazovima s kojima se susrećemo.

Tisuće godina filozofske misli, koja se u povijesti bavila životnim temama, ostavile su nam uvide i smjernice kojima se možemo i trebamo koristiti. Valja nam iz drugih izvora preuzeti ono što možemo naučiti, no da bismo stigli do odgovarajućih rješenja, posao razmišljanja trebamo obaviti sami. A uz prikladno ohrabrenje svatko to i može učiniti sam. Ono što bismo, prema Marinoffu, pronašli nakon filozofskog procesuiranja pitanja koja nas zaokupljaju, jest otvoreni, duboko ukorijenjeni, trajni način suočavanja sa svime. Istinski mir duše treba pronaći u kontemplaciji, razmišljanju, odnosno - u Platonu, a ne u Prozaku.

Filozofsko savjetovanje je novije područje filozofije koje se prilično brzo razvija. Pokret filozofske savjetodavne prakse pojavio se u Europi 80-ih godina prošloga stoljeća, a rast je zabilježio u Sjevernoj Americi 90-ih godina. Filozofija je izvorno bila put življenja (sjetimo se Sokratovih rasprava o važnim pitanjima na atenskim trgovima ili savjetovanja Lao Tzua o postizanju uspjeha bez činjenja štete), a ne samo akademska disciplina, bila je, dakle, predmet koji se ne samo studira, već i primjenjuje.

U razgovorima s filozofskim praktičarima svevremenski uvidi u ljudsku psihu postaju dostupniji, skinuti s prašnjavih zanemarenih polica i stavljeni pred vas kao vodiči i savjetnici. Filozofski praktičari pomažu vam pronaći najbolje rješenje, njihov je pristup kompatibilan s vašim uvjerenjima, no usklađen s načelima mudrosti provjerene u vremenu. A najveću terapijsku vrijednost pritom predstavlja dijalog kao razmjena ideja i dolazak do najboljeg rješenja, umjesto upornog dijagnosticiranja usmjerenog na pronalaženje bolesti.