Imajte cilj stalno pred očima

Zašto je mnogim ljudima tako teško motivirati se? Zar nisu uspjeh, postignuće i ostvarenje naših snova tako neodoljive stvari da bismo trebali biti puni energije i oduševljenja trudeći se da ih ostvarimo? Umjesto toga, često samo sanjamo i žalimo se kako bismo zaista htjeli položiti ispit, diplomirati, napisati knjigu ili smršaviti - ali nismo dovoljno motivirani.

Stvar je u tome da nas motivira cilj, ali nas ne motivira put do cilja. Želimo rezultate i oni nas oduševljavaju, ali nas ne oduševljava put koji vodi do tih rezultata. Veseli nas pomisao da budemo vitki, elegantni, da nam sve što obučemo dobro stoji, da dobivamo komplimente za svoj izgled. No, puno manje nas veseli ideja da ne smijemo jesti čokoladu i pizzu, da ne smijemo piti crno vino uz ručak i večeru, da tri puta tjedno idemo u teretanu i da se dižemo sat vremena ranije svako jutro kako bismo trčali. Drugim riječima, želimo proizvod a ne proces. Rezultat svega je da je nagrada (vitkost i sve što ide uz to) u budućnosti i ne osjećamo njene učinke, a loše stvari (odricanje od hrane koju volimo, naporno vježbanje) u sadašnjosti, pa nije čudo da se teško motiviramo, a vrlo lako demotiviramo. Slika privlačne stvari je blijeda i udaljena, a slika neprivlačne jasna i bliska. Da bismo bili motivirani, trebalo bi biti obratno. Kako u životu to nije tako, moramo sami nešto učiniti. Evo što predlažu stručnjaci za NLP (neurolingvističko programiranje). Sljedeća će vam vježba pomoći da otkrijete kako vaš mozak kodira predodžbe. Tako možete povećati svoju motivaciju čineći te predodžbe tako jakima da osjetite prirodnu potrebu da ih ostvarite.

Motivacija čuda stvara       

Neki se tip našao usred livade, oči u oči s razbješnjelim bikom. Jedini mu je spas bilo obližnje stablo. Ali najniže su mu dostupne grane bile na gotovo dva metra od zemlje! Nemajući puno izbora, on se zatrči, odskoči svom snagom i - promaši granu. Srećom, uhvatio ju je dok je letio prema dolje!    

Vježba

Izrazito motivirajuće iskustvo

Sjetite se nečega što vam je izrazito privlačno. Neka to bude nešto što vam nije zabavno raditi, ali biste jako željeli krajnji rezultat (položen ispit, vitkost, jako dobro odsvirana melodija na klaviru i sl.). Uglavnom kad razmišljate o tome jako vam je privlačno. Bitno je da je to vama privlačno i da zamislite kako ste to postigli. I dok osjećate privlačnost postignutog cilja, promatrajte mentalnu sliku toga kao što bi režiser promatrao scenu u filmu. Promatrajte boju, svjetlost, zvuk. Uočite svaki detalj tako da možete od toga napraviti filmsku scenu. Nakon toga, privremeno stavite ovaj prizor u stranu.

Udahnite, izdahnite i pogledajte oko sebe.

Neutralno iskustvo

A sada se sjetite nečega do čega vam nije stalo - plastična čaša, olovka, komad papira. Zamislite to. Osjetite kako vam nije stalo do toga. Opet, poput filmskog režisera uočite boje, svjetlo, zvuk.

Udahnite, izdahnite i pogledajte oko sebe

Usporedite iskustva

Uočite razliku između onoga što vam je bilo vrlo privlačno i onoga do čega vam nije stalo. Naš mozak uočava razlike ali vi morate načini usporedbu kako biste ih uočili. Evo nekih od razlika koje većina ljudi uočava:

• Vrlo privlačno je svjetlije i u boji; ono do čega im nije stalo tamnije je i crno-bijelo.
• Vrlo privlačno je veće i bliže; ono do čega im nije stalo manje je i udaljenije.
• Vrlo privlačno smješteno je naprijed; ono do čega im nije stalo smješteno je sa strane.
• Vrlo privlačno ima riječi ili zvukove; ono do čega im nije stalo u tišini je.

Napravite vlastiti popis razlika koje ste pronašli između ovih dvaju iskustva. Uz navedeno ona može uključivati okus, miris ili osjećaj. To su elementi koje vaš mozak koristi da bi ukazao kako vam je nešto važno i vrijedno motivacije. To je ključ samomotivacije.

Jedna žena bila je debela i odlučila smršaviti. Odabrala je jedan od jelovnika koji je uključivao puno povrća. No, dijeta je bila neuspješna. Već nakon nekoliko dana uhvatila bi sebe kako jede čokoladu. Nakon ove vježbe uočila je da je čokolada u njenim mislima vrlo jasna, u boji, trodimenzionalna i doslovno pred njenim ustima. S druge strane, kelj i drugo povrće bili su crno bijeli i negdje daleko u kutu njene predodžbe.

Odlučila je to promijeniti. Sliku čokolade u svojim mislima promijenila je u dvodimenzionalnu, crno bijelu, malu i udaljenu. Povrće je zamišljala u boji, s puno detalja i trodimenzionalno. Ovo je imalo velikog utjecaja na njenu prehranu. Otkrila je da sve češće bira povrće umjesto čokolade.

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi: