Na kojem ste popisu

Postoji li netko tko nije čuo kako je pušenje štetno, smrtonosno čak? Vjerojatno ne postoji. Zašto se onda mnogi ipak (samo)ubijaju cigaretom? Nije li posrijedi obična glupost? - razmišljala sam, pred neugodno mnogo godina. 

U želji da to i "dokažem", zabavljala sam se u društvu tražeći od prisutnih da popišu deset najpametnijih ljudi koje znaju, a potom i deset onih koji su kad se dijelila pamet bili na kraju reda, ili su došli prekasno. Zatim je na oba popisa trebalo označiti ljude koji - puše. Redovito bi više pušača bilo na drugom popisu!

"Eksperiment" je, dakle, u prosjeku, potvrđivao pretpostavku. No, bilo je tu vrlo nezgodnih izuzetaka. (Kažu doduše, kako izuzeci potvrđuju pravilo, no u logiku te izreke nisam nikada uspjela prodrijeti: kako nešto što nije pravilo može potvrđivati to isto pravilo? A ne pušim, časna riječ.) Kasnije sam shvatila da su ljudi poznati mazohisti i da čine i mnoge druge stvari kako bi sami sebi naškodili; pušenje je još i profinjena metoda u odnosu na .... (a, ne mislim vas opskrbljivati novim idejama!) Svatko pritom ima svoju samozavaravajuću priču kojom nastoji potcijeniti opasnosti. Uglavnom, rak se događa drugima, podaci o oboljenjima su prenapuhani - ljudi bi ionako umrli (tomu je doista teško naći protuargument), moj je djed pušio od desete godine i doživio stotu... (a i nezdravo se hranio, luđački nervirao na poslu i u prometu, je li?) itd.

Mnogi bi i prestali, no misle kako u sebi nemaju za to dovoljno snage niti nalaze adekvatnu podršku u okolini. Jedan je kolega (koji bi inače bio jedan od tih neugodnih izuzetaka s prvog popisa) htio iznenaditi svoju obitelj i svečano je objavio prestanak pušenja prvog dana godišnjeg odmora. Već nakon par sati sedamnaestgodišnja kćerka mu je rekla: Tata, daj odi u drugu sobu, poskrivečki si popuši dvije cigarete i prestani nas gnjaviti. 

Kasnije su se ipak svi lijepo dogovorili kad je pogodno vrijeme da tata započne svoje odvikavanje. Dobro mu ide.

Čovjek u svakom slučaju mora biti motiviran da prekine s pušenjem: odluka mora doći iznutra. Sloboda izbora jedno je od temeljnih ljudskih prava, a kusanje posljedica svakog izbora - nužna obveza koja iz toga proizlazi.

Dokazano je da se djeca pušačica rađaju s manjom porođajnom težinom, a tijekom trudnoće moguće su komplikacije: od krvarenja do smrti fetusa, odnosno novorođenčeta. Ako ne umru, takva djeca, prema rezultatima jedne švedske studije, imaju pedeset posto veće šanse da još u djetinjstvu dobiju rak. Niz novijih istraživanja na školskoj djeci pokazuje da djeca pušača imaju više problema s pažnjom i s učenjem, imaju slabije ocjene i nižu inteligenciju, smetnje u opažanju i motorici, češće su hiperaktivna i socijalno neprilagođena. Budući da žene koje puše tijekom trudnoće nastavljaju trovati dijete i nakon rođenja, autori ovih istraživanja priznaju da je teško odvojiti utjecaj prenatalnog od utjecaja postnatalnog trovanja. To je zapravo važno samo utoliko što loptica dodatne odgovornosti pada i u dvorište oca - pušača. No, sve se to može zanemariti. Pa roditelji svom djetetu, naravno, žele sve samo najbolje. Bez obzira na kojem su popisu?

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi: