Uočite svoje pozitivne osobine

Ružan san!?

Sjedim u sudnici na optuženičkoj klupi. Sudac čita optužbu. Optužen sam za glupost, bezvrijednost, nesposobnost ...Optužba je ozbiljna, a kazna teška - doživotno nezadovoljstvo, depresija i neostvarenje vlastitih ciljeva. Hvata me panika. Gledam porotnike, pokušavam u njihovim očima otkriti tračak nade za sebe. U trenutku krajnjeg užasa shvatim da su oni odluku već donijeli. Kriv sam! Uopće ne slušaju mog branitelja koji ih pokušava uvjeriti da imam i dobrih strana! Neki prelistavaju novine, drugi međusobno razgovaraju, treći odsutno promatraju sudnicu. Do mene dopiru njihovi komentari "Kriv je, vidi mu se po izrazu lica", "Ni njegovi susjedi nemaju dobro mišljenje o njemu"...Pokušavam nešto reći, ali ne uspijevam ispustiti ni glasa. Sudac počinje lupati čekićem po stolu, probudim se sav mokar od znoja. Netko kuca na vrata. Dižem se iz postelje. Hvala bogu, bio je to samo san!

Da, za ovog čovjeka bio je to samo san, ali za mnoge ljude ovo je svakodnevna zbilja. Proglasili su sebe krivima, svakodnevno sami sebe osuđuju bez ikakvih ozbiljnih argumenata, prelaze preko svakog pokušaja vlastite obrane od nepravednih optužbi. Oni su jednom zauvijek zaključili kako su glupi, bezvrijedni, nesposobni. Osuda je doživotna i nemaju pravo žalbe.

Ako i vi spadate među ljude koji su ovako okrutno i nepravedno optužili sami sebe vrijeme je da sebi date drugu šansu. Uostalom, na svaku osudu postoji i pravo žalbe. Ali ovaj put neka suđenje bude pravednije. Provjerite jesu li vaše loše osobine zaista tako loše, je li vaša osuda samoga sebe temeljena na realnim standardima ili na očekivanjima koja je nemoguće ostvariti.

Prvi, nužan korak, onaj koji morate napraviti ako želite povećati  samopouzdanje jest - razmisliti o  sebi. Iz dosadašnjeg dijela knjige vidljivo je da su osobe niskog samopoštovanja usmjerene uglavnom na svoje negativne osobine. Iako svaki čovjek ima i dobrih i loših osobina, oni vide uglavnom loše,  dobre ne uočavaju ili ih ne drže dovoljno dobrima. Odlučili su sebe smatrati nesposobnima, glupima i lošima. Sami sebi su prilijepili lošu oznaku. Svaki put kada se dogodi nešto što se slaže s njihovom slikom o sebi, oni će to uočiti i zapamtiti. Sve što se ne uklapa u tu sliku neće uočiti, krivo će interpretirati ili brzo zaboraviti. Ovi ljudi radije će iskriviti stvarnost tako da se ona uklopi u njihovu sliku o sebi, nego promijeniti sliku o sebi kako bi ista odgovarala stvarnosti.

Svatko od nas ima i pozitivnih i negativnih osobina. Ljudi visokog samopoštovanja usmjeravaju pažnju više na svoje pozitivne osobine, dok oni  niskog samopoštovanja više pažnje posvećuju lošim osobinama.

U jednom eksperimentu ispitanici su dobili na čitanje opis svoje ličnosti koji je uključivao i pozitivne i negativne osobine. Pokazalo se da su osobe visokog samopoštovanja potrošile više vremena čitajući pozitivne osobine, dok su osobe niskog samopoštovanja više vremena provele čitajući negativne osobine.

U drugom eksperimentu pokazalo se da su se ispitanici višeg samopoštovanja uspjeli dosjetiti više vlastitih pozitivnih osobina, a oni niskog samopoštovanja više negativnih.

No, kao što smo već napomenuli, selektivnost pažnje ne znači da su osobe visokog samopoštovanja nerealne. One su u stanju prepoznati svoje loše strane, pokušati ih popraviti i pritom ne zaboraviti ono što je dobro. Iako je teorijski moguće imati visoko samopoštovanje tako da imamo nerealno dobru sliku o sebi, istraživanja pokazuju da većina osoba visokog samopoštovanja ima realniju sliku sebe nego što je to slučaj u osoba niskog samopoštovanja.

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi: