Anksioznost i neodlučnost

Neki roditelji nisu dosljedni u svojoj brizi za dijete. Nekad su vrlo brižni i spremni odgovoriti na svaku djetetovu potrebu, a nekad ga zanemaruju i ignoriraju.

Kad odraste ovakva osoba nije sigurna hoće li partner odgovoriti na njene potrebe i biti tu kad mu je potreban. To dovodi do straha i vrlo intenzivnih reakcija na razdvajanje.

Ovakvi pojedinci stalno su zaokupljeni traženjem "prave ljubavi" koju nikako ne uspijevaju pronaći. Traže bliskost ali se boje da im ljubav neće biti uzvraćena  te da partner neće ostati s njima. Kada opisuju svoj najvažniji ljubavni odnos spominju opsesiju, želju za uzajamnošću i jedinstvom s partnerom, mnoge uspone  i padove te izrazitu seksualnu privlačnost i ljubomoru. Skloniji su od ostalih zaljubiti se na prvi pogled, tako da se stalno zaljubljuju i odljubljuju. Često osjećaju da ih partner i poslovni prijatelji ne cijene dovoljno. Opisuju svoje roditelje kao nametljive i zahtjevne a brak svojih roditelja kao nesretan.

Kako stil emocionalnog vezivanja koji smo razvili još u ranom djetinjstvu može utjecati na naš ljubavni život kad odrastemo? Malo dijete stvara unutarnji model ili shemu kojom pokušava objasniti svoje ponašanje i ponašanje drugih ljudi. Iako je model podložan promjenama on u velikoj mjeri utječe na to kako ćemo opažati ljude oko sebe. Tako se osoba koja očekuje da će je netko odbaciti može ponašati tako (ljubomorno, nepovjerljivo) da je zbog tog njezinog ponašanja partner zaista i odbaci.

Brennan, Clark i Shaver su u svojim istraživanjima pokazali da se na temelju dvije dimenzije (izbjegavanje i anksioznost) ljudi mogu svrstati u četiri kategorije koje određuju njihov stil vezivanja u ljubavnim odnosima.

Sigurnost: Osoba se lako emocionalno zbližava s partnerom. Ne smeta joj da u određenoj mjeri ovisi o njemu, niti da partner ovisi o njoj. Ne brine suviše o tome hoće li ostati sama i hoće li je partner prihvatiti.

Preokupiranost: Osoba želi potpunu emocionalnu bliskost s partnerom, no obično osjeća da partner nije u tolikoj mjeri spreman približiti joj se. Loše se osjeća kad u njenom životu nema osobe s kojom je u bliskom odnosu i ponekad se brine da je partner ne cijeni onoliko koliko ona cijeni njega.

Odbacivanje-nezavisnost: Ovakva osoba osjeća se sasvim dobro i bez bliskih odnosa u svom životu. Važno joj je da bude nezavisnom i sama sebi dovoljna. Ne voli ovisiti o drugima niti joj se sviđa da drugi ovise o njoj.

Odbacivanje-strah: Osoba se ne osjeća dobro u bliskom odnosu s parterom. Želi emocionalno blizak odnos ali joj je teško imati povjerenja u drugu osobu. Brine se da će biti povrijeđena ako dopusti sebi da se previše približi parteru.

Što kažu istraživanja?    

• 53% odraslih imaju siguran stil vezivanja, 26% izbjegavajući, a 20% anksiozno/neodlučni stil. Barem je tako u SAD. Kako je u drugim državama - još nisu ispitali.

• Djeca razvedenih roditelja nisu ni manje ni više sklona imati siguran stil vezivanja od djece iz potpunih brakova.

• Stil vezivanja u ljubavi najviše ovisi o tomu kako osoba procjenjuje kvalitet svog odnosa sa svakim od roditelja.

• Velika je rijetkost da se u braku ili ljubavnoj vezi nađu dvije anksiozne i neodlučne osobe ili dvije osobe s izbjegavajućim stilom. Možda ovakve osobe nisu jedna drugoj privlačne ili njihove veze kratko traju.

• Ljudi sa sigurnim stilom u ljubavnim vezama su u odnosu zadovoljniji, privrženiji partneru, bliskiji i bolje prilagođeni.

Ova teorija kao i rezultati istraživanja koji iz nje proizlaze pokazuju nam da svaka osoba unosi u ljubavni odnos svoju osobnu povijest ljubavi i vezivanja. Ti faktori iz njezine povijesti mogu biti tako jaki da jedan siguran partner, pun ljubavi ne može nesigurnu osobu sklonu izbjegavanju bliskosti pretvoriti u sigurnu. Osim toga, možemo uočiti da sukobi u nekom odnosu mogu biti posljedicom različitih stilova vezivanja kod partnera. Siguran ljubavnik koji želi blizak odnos bit će frustriran s osobom koja bliskost izbjegava i boji je se.

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi: