Sličnost

Mnogi ljudi tvrde da se suprotnosti privlače. To je možda točno za elektrone i pozitrone, ali kad su ljudi u pitanju upravo je suprotno. Ono što nas privlači drugima su sličnosti, a ne razlike. U kasnijim fazama razlike mogu obogatiti odnos, ali u početku je sličnost mnogo važnija.

Druga osoba može nam biti slična po različitim osobinama, ali najviše nam se sviđaju oni koji imaju iste stavove i ista uvjerenja kao i mi. Kad otkrijemo da osoba o nekim stvarima misli i osjeća isto kao i mi - zadovoljni smo i osoba nam se sviđa. Ako vidimo da se osoba s nama ne slaže - osjećamo napetost i vrlo nam je teško prema takvoj osobi osjećati simpatiju.

Suprotnosti se ipak (ne) privlače    

Psiholog Donn Byrne brojnim je istraživanjima dokazao kako su nam privlačni ljudi sa stavovima i mišljenjima sličnim našima. Byrne bi od svojih ispitanika obično tražio da ispune upitnik u kojem su se trebali izjasniti o nekim svojim stavovima. Potom bi im pokazao upitnik koji je navodno popunila neka druga osoba. Tražio bi da procijene koliko bi im se sviđala ta osoba. Nije bilo nikakve sumnje: svima bi se više sviđala osoba čiji su odgovori bili slični onim vlastitim.

Sve to Byrneju nije bilo dosta. Želio je potvrdu da ono što vrijedi u laboratoriju vrijedi i u stvarnom životu. Najprije je ispitao 420 studenata - upitnicima ličnosti i stavova. Onda je složio 44 para; u polovici od njih su bili ljudi što su dali vrlo slične odgovore u tim upitnicima, a u drugoj polovici oni što su se međusobno jako razlikovali. Nakon predstavljanja parovi su dobili zadatak da idu malo popričati. Pri povratku se opažalo njihovo ponašanje, primjerice, koliko su stajali blizu jedno drugome ispred eksperimentatorova stola. Također, trebali su svog partnera procijeniti na više skala. Parovi sa sličnim odgovorima na uvodnom upitniku više su si bili privlačni od onih s različitim odgovorima, a kasnije je njihovo praćenje pokazalo da su pamtili više podataka o svojim slučajnim partnerima, izražavali čak želju za nastavljanjem "veze".

Zašto nam se sviđaju oni koji su nam slični? Zar ne bi bilo zanimljivije i uzbudljivije družiti se s ljudima koji su različiti od nas? Izgleda da nam je do nekih drugih stvari ipak više stalo nego do zanimljivosti i uzbudljivosti.

Sigurno je sigurno

S ljudima koji su nam slični osjećamo se mnogo sigurnije nego s onima koji su različiti od nas. Od njih uvijek znamo što možemo očekivati. A priznali mi to ili ne, iznenađenja baš i ne volimo. Pogotovo ona neugodna.

Sliku svoju ljubim

Ljudi koji misle isto što i mi djeluju pozitivno na naše samopoštovanje jer na neki način dokazuju da smo i mi u pravu. Naime, vrlo rijetke su stvari o kojima većina ljudi misli isto. Puno je više onih oko kojih se ljudi ne slažu i imaju o njima različita mišljenja. Takva različitost kod nas izaziva nesigurnost. Jesmo li u pravu mi ili oni drugi koji misle suprotno? Primjerice, vaša prijateljica misli da je najbolje udati se za muškarca iste vjere i nacionalnosti, a vi mislite kako je ljubav najvažnija i da to nije bitno. Ipak, ponekad na trenutak pomislite zašto ona tako misli i ima li ipak neke istine u tome. U takvim trenucima ne osjećate se baš najbolje i napeti ste. Onda u jednom društvu upoznate nekoliko ljudi koji vatreno brane stav kako je ljubav najvažnija i kako sve ostalo nije važno. Laknulo vam je. Ipak ste u pravu...

Što nam se sviđa na drugima?

Majka: Što se to tvojoj prijateljici sviđa na tebi?

Sin: Ona misli da sam ja zgodan, nadaren, pametan i dobar plesač.

Majka: A što se tebi na njoj sviđa?

Sin: Ona misli da sam ja zgodan, nadaren, pametan i dobar plesač.

de Mello: Molitva žabe

Kud' svi Turci tud' i mali Mujo

Što više ljudi dijeli naše mišljenje to smo sigurniji da smo u pravu. Iako to dakako ne mora biti nikakav dokaz. Većina može, ali i ne mora biti dokaz za točnost nekog mišljenja. Pa još ne tako davno je većina ljudi mislila kako je Zemlja ravna ploča.

On(a) me razumije...

Sličnost potiče razvoj bliskosti. Razgovarati o svojim mislima i osjećajima (a bez toga nema bliskosti) mnogo nam je lakše s nekim tko nam je sličan, jer će se on složiti s nama. Ljudi koji su jako različiti od nas možda će teško shvatiti zašto o nekim stvarima mislimo i osjećamo na određeni način, a povećana je i mogućnost konflikta. U takvim uvjetima može biti teško postići bliskost.

I ja se njemu / njoj sviđam

Istraživanja pokazuju: jednom kad uočimo da netko dijeli naše stavove skloni smo vjerovati kako ćemo se toj osobi doista svidjeti - ako i kada nas ona dobro upozna. To je jako važno. Naime, ako bismo trebali izdvojiti onaj jedan, najvažniji faktor koji određuje hoće li nam se netko svidjeti ili ne, bilo bi to koliko se mi - sviđamo njemu. Čak i samo vjerovanje da se nekomu sviđamo može izazvati lanac događanja što će među nama proizvesti sve jače pozitivne osjećaje. Recimo da ste bili na nekoj zabavi i vaš vas je kolega s posla upoznao sa svojom susjedom koja se također tamo našla. Malo ste s njom razgovarali, a onda otplovili dalje. Par dana kasnije kaže vam kolega kako je sreo tu susjedu i ona mu je rekla kako ste inteligentni i šarmantni. Što mislite, kako biste reagirali da za koji dan susretnete u gradu dotičnu susjedu? Spoznaja kako joj se sviđate svakako bi utjecala na vaše ponašanje: više bi joj se smiješili, otvorenije bi o sebi pričali, možda bi ju pozvali na kavu. Kako bi to utjecalo na njezino ponašanje? I ona bi se otvorila, bila još srdačnija... što bi pak utjecalo na vas itd.

A što bi bilo da vam je kolega lagao? Budući da poznaje i vas i tu svoju susjedu čini mu se kako biste baš bili dobar par; vjeruje da biste se svidjeli jedno drugomu kad biste imali prigode bolje se upoznati, pa odlučuje malo pogurati stvari. Kolike su šanse da mu plan uspije? Velike. Opisat ćemo vam eksperiment dviju psihologica koji je to dokazao, a za primjenu u svakodnevnom životu pobrinite se sami.

Dakle, nekim su ispitanicima rekle kako se sviđaju tamo nekima s kojima su se upoznali, a drugima su rekle da se nisu svidjeli svojim novim poznanicima. (Ti novi poznanici, nazovimo ih tako, zapravo uopće nisu komentirali ispitanike.) Potom su psihologice pratile njihove daljnje interakcije i razvoj odnosa. Oni koji su vjerovali kako se sviđaju ljudima ponašali su se vrlo toplo i srdačno, bili spremniji pričati o sebi nego oni što su mislili da im se ne sviđaju. Vjerovanje ispitanika, bez obzira na to kakvo je bilo, odrazilo se u ponašanju poznanika. Razgovaram dakle s nekom osobom. Srela sam ju već ranije, no nemam još o njoj definirano mišljenje. Ono što ne znam je da ta osoba misli (netko joj je rekao!)  kako mi se ne sviđa. Uočavam da je prema meni prilično hladna i rezervirana. Postajem oprezna. Što bi to moglo značiti? Sigurno joj se ne sviđam. Ma, tko joj je kriv. I ja se hladim prema njoj.

Naša vjerovanja, bez obzira jesu li točna ili nisu, određuju naše ponašanje i u velikoj mjeri oblikuju našu stvarnost. Upamtite, dakle: sviđa li vam se netko, ne glumite punjenu pticu, ponašajte se kao da znate da se i vi njemu sviđate.

A što ako je različit?

Ako nam se sviđaju ljudi čiji su stavovi i mišljenja slični našima i ako nam se sviđaju ljudi kojima se mi sviđamo, hoće li nam se onda sviđati na kvadrat oni što zadovoljavaju oba ova kriterija tj. imaju slične stavove i mi im se sviđamo? Čini se da ne. Aronson i njegovi suradnici dokazali su kako, istina, mi volimo ljude što dijele naše vrijednosti i mišljenja, ali - puno je uzbudljivije kad se sviđamo nekomu tko je različit od nas.

Žene što su sudjelovale u tom istraživanju najprije su razgovarale s nekim drugim ženama. Mogle su pritom utvrditi koliko se s njima slažu glede raznih pitanja. Nakon tog razgovora ispitanice su dovedene u situaciju da mogu prisluškivati što te druge žene, s kojima su one upravo razgovarale - a koje su zapravo bile suradnice u istraživanju, pričaju s nekom trećom osobom. Toj bi trećoj osobi rekle, između ostaloga, i što misle o prethodnici (koja bi to, znači, prisluškivala). Nekad bi ta ocjena bila pozitivna, a nekad negativna. Cilj je cijele priče zapravo bio utvrditi kakve će to osjećaje naspram suradnice izazvati kod ove što je prisluškivala. Na površinu je isplivalo sljedeće: "Razgovarala sam prethodno s tom ženom, nismo se složile u nekim stvarima, no sad čujem kako ona priča trećoj osobi da joj se ja sviđam. To znači da joj se ja sviđam kao osoba, bez obzira na moje drugačije mišljenje o nečemu. Zapravo se i ona meni jako sviđa."

Dakle, spoznaja da se sviđamo nekome s kim se ne slažemo u svemu, nosi puno više zadovoljštine nego spoznaja da se sviđamo onomu s kim se slažemo. To je, naime, tako obično.

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi: