O čemu se zapravo radi

Glasnice su dvije trakaste tvorevine od elastičnog tkiva prekrivene sluznicom, a nalaze se unutar laringsa. Prolaskom zraka koji se izdiše one vibriraju i na taj način proizvode zvukove različitih frekvencija. Već u prvim mjesecima života bebe uče polako artikulrati te zvukove, a kasnije razvojem govornog aparata koji uključuje jezik, usnu šupljinu, zube, uči se i kontrolirati visinu proizvedenih zvukova koja ovisi o broju vibracija i odnosu napetosti i dužine glasnica.

Što su glasnice duže to je glas dublji, a kod muškaraca su glasnice za oko 30% duže nego kod žena.

Intervencije na glasnicama nisu novost u medicini, ali do sada su se koristile za rekonstrukciju glasa samo kod onih osoba koje su ga izgubile uslijed bolesti kao što su različiti tumori, ciste ili traume ili pak da bi se održala funkcionalnost kod ljudi kojima je glas važan za profesiju kao što su pjevači, glumci ili čak predavači ili radnici na telefonskim centralama.

Intervencija na glasnicama nije jednostavan zahvat, a odvija se u uvijetima lokalne anestezije budući da je za vrijeme intervencije potrebno komunicirati s pacijentom. Zahvat je u domeni mikrokirurgije a izvodi se injektiranjem masnih stanica i kolagena direktno u opuštene i oslabljene glasnice kako bi se one ponovo napele.

Rezultat je ponovo dobivanje glasa s nešto višim tonovima i boljom čistoćom. Ubrizgava se i cymetra tj. mikonizirani prah dobiven iz humanih tkiva a koji se sastoji od vitalnih elemenata kao što su kolagen elastin i proteoglikani.

Količina injektiranog materijala se procijenjuje tako što pacijent tokom intervencija pokušava modulirati glas E. Obično su dovoljne tri injekcije.