Endodoncija ili liječenje zuba je grana stomatologije koja se bavi bolestima zubne pulpe. Suvremena stomatologija čini sve kako bi izliječila zub odnosno kako bi vađenje zuba ostala zadnja opcija.

Srž svakog zuba čini pulpna komorica u kojoj se nalazi pulpa. Ona se sastoji od krvnih i limfnih žila, raznih stanica te živčanih i drugih vlakana. Jedan od uzroka nastajanja bolesti pulpe je karijes koji kada prodre do pulpe, inficira je i stvori upalu. Upalne reakcije najčešće uzrokuju jake pulsirajuće bolove, a odumiranje živca može proći i bez simptoma što se zove nekroza.

Daljnjim prodorom bakterija kroz otvor na vrhu korijenskog kanala dolazi do upale u kosti (granulom, apsces) koji zna rezultirati oteknućem mekog tkiva u području glave i vrata. Kada dođe do upalne reakcije potrebno je provesti endodontski zahvat. On se sastoji od otvaranja pulpne komorice, odstranjivanja pulpe te mehaničkog i kemijskog čišćenja i širenja korijenskih kanala nakon čega se isti pune odgovarajućim materijalom. Nakon toga zub se nadogradi ispunom odnosno plombom. Ako fali veći dio zuba, ponekad se on mora zaštiti krunicom (navlaka) da bi se spriječio lom korijena jer zubi koji su endodontski tretirani nisu više vitalni i postaju krhki i manje otporni na lom.

Cilj endodoncije je izliječiti zub kako bi se on dugotrajno sačuvao jer svaki sačuvani zub je jako važan i može biti ključan za nadomještanje ostalih izgubljenih zubi. Ako liječenje ne uspije i postoji patološki proces na kosti, liječenje se može ponoviti. To se zove endodontska revizija koja uključuje vađenje starog punila iz kanala, ponovno čišćenje i punjenje. Ako ni revizija ne pokaže zadovoljavajuće rezultate, zub se može kirurški zbrinuti apikotomijom. To je odstranjivanje vrha korijena kako bi se uklonio upalni proces. Na zadnjem mjestu je vađenje zuba koje se vrši tek kada smo pokušali na sve načine spasiti zub, a upala nije mogla biti sanirana.