Povremena tjeskoba, smanjena želja za socijalizacijom i negativno raspoloženje sastavni su dio života. Svi ponekad imamo loše dane koje ne treba uzimati zdravo za gotovo. Potrebno je uvijek stati kada primijetimo da trebamo, porazgovarati s nekim kada je to potrebno, a ponekad se i osamiti ako mislimo da će nam to pomoći. Također, normalno je da i u određenim situacijama osjećamo dozu stresa, straha ili nelagode. Bitno je razlučiti što je uobičajeno, a što nije u granicama normale, kao što je intenzivna, pretjerana i trajna briga te strah od svakodnevnih situacija. Upravo to mogu biti simptomi anksioznog poremećaja. Koji sve simptomi ukazuju na anksioznost, zašto ona nastaje i koliko je zastupljena u Hrvatskoj, otkrila nam je dr. sc. Anđela Jelić, psihologinja i suradnica Poliklinike Anova.

Što je anksioznost

"Anksioznost obuhvaća kompleksan kognitivni, afektivni, fiziološki i ponašajni sustav reagiranja koji povezujemo s postojanjem neke prijetnje ili opasnosti, odnosno uključuje reakcije i tijela i uma koji su usmjereni na specifične misli, emocije, tjelesne promjene i promjene u ponašanju. Ovaj kompleksni sustav aktivira se kada osoba određeni događaj ili situaciju smatra i procjenjuje kao određenu opasnost u kojoj nema dovoljno mogućnosti predviđanja ishoda ili kontroliranja što izazova potencijalnu prijetnju", rekla je psihologinja Anđela Jelić.

Opća napetost i strah sasvim su u redu, a u pojedinim situacijama su čak i poželjni. Prema riječima psihologinje, njihova uloga je da nas zaštite od potencijalnih opasnosti i prijetnji te da se adaptiramo na određene situacije i okolnosti. No, važno je prepoznati kada prerastaju u problem i ograničavaju naše svakodnevno funkcioniranje.

"Anksioznost postaje patološka u trenutcima kada se javlja u velikom intenzitetu i traje dugo i izvan situacija potencijalnih opasnosti te ako se javlja kao reakcija na situacije koje nisu potencijalna opasnost/prijetnja i ako ne postoji racionalno objašnjenje za njezino postojanje", istaknula je dr. sc. Jelić.

Vrste anksioznih poremećaja

Neki od najpoznatijih anksioznih poremećaja su:

• Specifične fobije: možda i najzastupljenije, a obuhvaćaju anksioznu reakciju koja je rezultat specifične situacije. Npr. strah od zmija, vožnja u liftu, strah od visine i vožnje automobilom
• Generalizirani anksiozni poremećaj: odnosi se na kontinuirani osjećaj tjeskobe i ponavljajuće razmišljanje o realnim i nerealnim temama, a najčešće se odnose na pitanja vezana za posao, zdravlje, sigurnost, financije...
• Socijalna fobija/socijalni anksiozni poremećaj: može se odnositi na specifične ili općenite socijalne situacije, a uključuje osjećaj straha, izbjegavanja javnog izlaganja, potencijalnih „prijetnji“ u obliku poniženja, sramoćenja ili interakcija s drugima
• Selektivni mutizam: odnosi se na izostanak govora ili komunikacije, zdrave osobe u određenim specifičnim situacijama, mjestima ili u društvu određenih osoba
• Panični poremećaj: nagle i intenzivne napadaje panike tijekom kojih dolazi do intenzivnog osjećaja nelagode, niza tjelesnih simptoma (ubrzani puls, znojenje, bol u prsima, hiperventilacija...)
• Agorafobija: strah i osjećaj anksioznosti koji proizlazi iz bivanja u prostoru ili situaciji iz koje osoba percipira da će imati otežan izlaz/bijeg, percipira je kao ugrožavajući ili kao situaciju u kojoj bi mogla izostati pomoć

"U ovu vrstu psihičkih poremećaja ubrajaju se i drugi poremećaji s manjom učestalošću, a najpoznatiji je separacijska anksioznost."

Simptomi anksioznosti

Simptomi anksioznosti rijetko će proći nezapaženo, stoga većina ljudi samoinicijativno potraži stručnu pomoć ili odluči s nekim porazgovarati. Njihov se intenzitet, trajanje i učestalost razlikuju od osobe do osobe, a kod žena sami raspon simptoma i osjećaja može biti širi, posebno kada se simptomi anksioznosti udruže sa simptomima vezanima uz menstrualni ciklus, kao za trudnoću i menopauzu.

Evo kako psihologinja Anđela Jelić dijeli simptome anksioznosti:

• Kognitivna razina: zabrinutost, teškoće u koncentraciji i pamćenju, negativna očekivanja i razmišljanja o sebi i situaciji, problemi s prisjećanjem, kognitivne konfuzije, zastrašujuće fantazije
• Emocionalna razina: neugoda, nemir, neizvjesnost i iščekivanje, uplašenost, napetost, prisutnost raznih strahova, strah od gubitka kontrole, depersonalizacija (osjećaj „kao da ja nisam ja“) osjećaj sputanosti, razdražljivost i sl.
• Ponašajna razina: izbjegavanja situacija i osoba koje izazivaju anksioznost, sramežljivost, povučenost i nesigurnost u socijalnim kontaktima, slaba koordinacija pokreta, izrazita aktivnost ili pasivnost
• Tjelesna razina: respiratorni simptomi (osjećaj gušenja i nedostatka zraka, ubrzano disanje), kardiovaskularni (ubrzan puls, osjećaj lupanja srca, povišen krvni tlak, crvenilo ili bljedilo), promjene na koži (promjene u temperaturi kože, crvene pjege), mišićni (tremor,). Od ostalih simptoma mogu se javiti glavobolja, vrtoglavica i osjećaj nesvjestice, bolovi u prsima i iscrpljenost, nesanica i noćne more, kao i učestalo mokrenje

Uzroci i dijagnostika anksioznosti

"Kao i kod drugih psihičkih poremećaja, tako i ovdje ne postoji jedan uzrok već je riječ o kombinaciji genetskih i okolišnih čimbenika. Međutim, možda bi bilo bolje govoriti o okidačima anksioznosti kao što su stres ili određene situacije percipirane kao opasnost. Postoji i veza između anksioznosti i genetike, no ne možemo samo govoriti o genetskim predispozicijama kao uzročnicima" objasnila je.

Što se tiče dijagnostike, anksiozni poremećaji otkrivaju se prema kriterijima dijagnostičko statističkog priručnika za duševne poremećaji, kao i ostali psihološki poremećaji. Prema njemu određuje se i stupanj poremećaja. Potrebno je što prije potražiti pomoć jer se kao i druga stanja mentalnog zdravlja, može teže izliječiti ako predugo čekate.

"Važno je osvijestiti simptome i potražiti stručnu pomoć na vrijeme dok anksioznost nije ostavila tragove na neurološkoj strukturi u mozgu"

Koji su načini liječenja anksioznosti?

"Postoje različite mogućnosti liječenja ovog poremećaja. Ovisno o intenzitetu simptoma i mjeri u kojoj utječu na svakodnevno funkcioniranje osobe, stručnjak preporučuje primjerenu terapiju i liječenje. Svakako se preporučuju psihoterapijske intervencije, relaksacijske tehnike, psihoedukacija, prilagođavanje i unaprjeđenje načina života (prehrana, san, kretanje i stres management). Pokazao se korisnim i biofeedback uz pomoću kojeg se uči kako promijeniti fiziološku aktivnost tako što nam on daje povratnu informaciju o tjelesnim funkcijama (rad srca, disanje, mišićna aktivnost, otpor kože, temperatura kože)", objasnila je Anđela Jelić.

Anksioznost u porastu od početka pandemije

U posljednjim godinama, od početka pandemije, anskioznost je u značajnom porastu, što je i očekivano s obzirom na okolnosti koje su nas okružile, poput pandemije i potresa. "Prema nekim epidemiološkim nalazima pretpostavka je da će preko 30% osoba imati neki od spomenutih anksioznih poremećaja. Prema tome je izgledno da će se svaka treća osoba susresti s nekim oblikom anksioznosti u životu", rekla je dr. sc. Jelić.

Vezani sadržaj:

• Terapeutkinja otkriva koju rečenicu ne smijete reći djetetu kad je uznemireno
• 16 neobičnih fobija za koje vjerojatno nikada niste čuli!
• Pet čestih navika koje pogoršavaju anksioznost