Dječji strahovi - dio odrastanja, ali i znak poremećaja

O strahovima

Razvojni strahovi normalna su pojava, no neurotski su posljedica slabosti u odnosu roditelji - dijete.

Strah je neugodan osjećaj koji se u nama javlja kad se suočimo s nekim vanjskim ili unutarnjim objektom. Vanjski objekt može biti živa osoba, životinja, situacija, zvuk, miris, a unutarnji je neki intrapsihički sadržaj koji u sebi stvorimo (sjetimo se neke grozne osobe, duha, čudovišta, strašne situacije u kojoj smo bili ili bismo mogli doći). Bezbroj je unutarnjih i vanjskih objekata koji mogu izazavati strah. Svaki čovjek, pa tako i dijete, ima svoj repertoar zastrašujućih objekata. Netko više, a netko manje. Neki su objekti gotovo univerzalni, primjerice zmija, bolest, smrt, potres, mrak, ludilo, mučenje. Dakle, kad govorimo o strahovima, podrazumijevamo da postoji objekt koji je izazvao to stanje neugode. Nekad se, međutim, javi i kad nemamo jasan objekt koji ga je izazvao.

Stanje neugode nazivamo - tjeskoba, anksioznost, strepnja ili plašnja. Gledajući s pozitivne strane na te fenomene, možemo reći da nas strah često štiti od situacija koje bi mogle biti pogubne za nas. Strah nije samo svojstven čovjeku. Nalazimo ga i kod životinja, a s obzirom na obrambeni karakter straha, očito je i evolucijski važan. Neki strahovi, s obzirom na objekt koji ih je izazvao, djeluju nerealno, odnosno pretjerano. Njih obično nazivamo fobijama.