Nade u ozdravljenje ima

Godinu dana nakon terapije dokazano je da je upravo grupa ljudi koja je u njoj sudjelovala vrlo uspješno otklonila negativističko ponašanje, inače često kod osoba koje mucaju. Istraživanje je rezultiralo spoznajom da se osoba koja muca više ne treba "mučiti" kako bi predosjetila ili predvidjela "teške riječi", nego je bolje da se koncentrira na to da svu svoju energiju preusmjeri na korisne vještine koje je naučila tijekom terapije.

Mucanje može biti koliko prirođeno toliko i stečeno. Sa sigurnošću se može reći da osobe koje mucaju imaju atipičnu moždanu aktivnost kad govore, tako da je potvrđeno kako mucanje ima neurološku osnovu. No, neobično je da se u desnoj hemisferi javljaju atipične moždane aktivnosti i onda kad je govor tečan, što se objašnjava time da i sama moždana aktivnost može imati određene relativno stabilne, a moguće i spoznajne neurološke procese.

Vjeruje se da bi se terapija trebala sve više temeljiti na procesima koji uključuju neurološku kontrolu, jer se na taj način više upoznaje sama problematika mucanja. A svi pokazatelji govore da terapija mora obuhvaćati multidimenzionalni pristup i da se treba temeljiti kako na motoričkom i kognitivnom (spoznajnom) tako na psihološkom planu. U svakom slučaju, osobama koje mucaju terapija pruža mnogo nade u ozdravljenje, bilo da je riječ o govornom ili psihološkom aspektu.