Indigo djeca - glasnici s neba

Pojam "indigo djeca" se sve više koristi u svijetu, a označava posebnu vrstu djece koja su na ovaj svijet došla s ciljem da pomognu duhovni rast čovječanstva i nauče nas živjeti u većoj harmoniji i miru. Mnogi ih opisuju kao duhovna bića koja su se u naše doba došla masovno utjeloviti kako bi ubrzali i potpomogli cjelokupnu preobrazbu čovječanstva prema višim razinama svijesti.

Vidovnjaci tvrde da ih možemo prepoznati po osobitoj boji njihove aure koja je boje indiga ili ljubičasto tamnoplava. Indigo boja simbolizira čeonu čakru, ili takozvano treće oko, energetski centar odgovoran za intuiciju i psihičke sposobnosti. Indigo djeca su i dobila ovo ime zbog pretpostavke da je kod njih ovaj centar potpuno otvoren. Nekada su ih zvali i "električno plavima" ili "kobaltnima" zbog različitih nijansi visoko-frekventnih zračenja njihovih aura. Indijanci su također prepoznavali posebnu vrstu djece te su ih nazivali Djecom Sunca, drugi autori koriste naziv Milenijska djeca, Djeca novog sna itd. U literaturi pronalazimo čitav niz različitih termina , ali ovdje ćemo zadržati naziv indigo djeca zbog njegove opće prihvaćenosti i simbolizma.

Riječ je o djeci koja već od najranijeg doba pokazuju izuzetnu mudrost i cjelovitost, često se sjećaju svojih prošlih života, odlikuju se jakim moralnim shvaćanjima, ljubavi prema životu i zajedništvu svih živih vrsta te imaju snažan osjećaj ljubavi prema prirodi i planeti Zemlji . Često su u kontaktu s duhovnim svjetovima, većina njih vidi anđele i eterični svijet te razgovaraju sa životinjama i drvećem.

Indigo djeca su najčešće ugodna, brižna i puna ljubavi i zaista žive u sadašnjem trenutku. Ti nas mališani tjeraju da se usredotočimo na igru, smijeh, ljubav i slobodu. Indigo djeca žive u skladu s najvišim Dobrom. Imaju izuzetno snažnu želju da pomognu i pridonesu čovječanstvu i kao da su oduvijek svjesna neke svoje misije. Ona su mudraci našeg vremena i došla su ovamo iscjeljivati. Riječ je o djeci tješiteljima, zaštitnicima, rođenim vođama, otvorenoj i blagoj djeci koja smiruju ostalu. (prema Marc-Alain de Scamp, iz časopisa Reiki Usui, proljeće 2001.)

Neki autori toj pojavi pristupaju sa strogim kritičkim i znanstvenim odmakom. Jedan od najčešćih prigovora je svakako da to nije nova pojava i da je oduvijek bilo čudesne i neobične djece. Sjetimo se samo Budhe Gautame ili sv. Tereze iz Lisieuxa. Prvo je indigo dijete nedvojbeno bio Krišna, koji se rodio u Brindavanu u Indiji 2000. godina prije Krista. Cijelo mu je tijelo bilo u toj plavoj boji indiga, a tako su ga prikazivali i svi kasniji umjetnici. Dobre, blage i samilosne djece ima posvuda i u svim naraštajima. (prema Marc-Alainu de Scampu)

S druge strane, neka pojava postaje glavna tema kada je njena učestalost toliko velika da se više ne može izbjeći. Oduvijek gotovo svaki roditelj svoje dijete smatra posebnim i neobično mudrim, međutim čini se da se u posljednjih nekoliko godina događa nešto zaista posebno. Sve više stručnjaka koji rade s djecom: psihologa, socijalnih pedagoga, učitelja, socijalnih radnika, dječjih psihijatara - primjećuje kako su danas djeca znatno drugačija nego se sjećaju.

Izgleda da stare odgojne metode, discipliniranje ili kažnjavanje, na ovoj djeci jednostavno ne funkcioniraju. To su djeca koja zahtjevaju poštovanje i pravednost, djeca koja traže realna objašnjenja, a ne nekadašnje "priče za malu djecu" ili objašnjenja tipa "to je tako jer ja kažem da je tako!". Takva vrsta autoriteta za njih ne postoji. To znači i da su pred njihovim odgojiteljima postavljeni i sve veći zahtjevi sto nažalost najčešće rezultira svrstavanjem ove posebne vrste djece u kategoriju problematične djece ili djece s poremećajima u ponašanju.. Premda nam je to možda teško priznati, danas se odraslima sve češće događa da im djeca održe lekciju te da nas iznenade svojom mudrošću i dubinom uvida. Zato nije ni čudo što se o toj temi toliko priča!

Pitamo se tko je tu koga došao učiti i pripremati za život?