Introvertirana djeca

Tko su oni?

Zamislite ove skice iz svakodnevnog života. Dolazite po svog 8-godišnjeg sina na rođendansku proslavu njegovog školskog prijatelja, te se unaprijed veselite zabavnim anegdotama s druženja koje će vam ispričati.

Dočekuje sam neočekivani prizor: dok druga djeca veselo i bučno u dvorištu igraju nogomet sa slavljenikom, vaš sin u kutu dvorišta u društvu slavljenikove majke mazi obiteljskog psa i pritom djeluje vrlo sretno i zadovoljno. Ili dolazite u školu stranih jezika po svoju kćer, a ona, umjesto da sudjeluje u grupnoj igri "mozgalica" na engleskom, sama sjedi u kutu učionice te s puno interesa i pažnje prelistava veliki šareni atlas.

Moguće je da će zatečeni prizor u vama izazvati uznemirenost, jer imate zamišljenu sliku svog djeteta kao izrazito društvenog i otvorenog (možda čak kao "vođe čopora"), ili potajno smatrate da je zbog uživanja u takvim samostalnim aktivnostima unaprijed osuđeno na život prepun tuge i usamljenosti te da će se pretvoriti u samotnjaka i čudaka. Kako biste "riješili" tu situaciju, svojem djetetu nastojite organizirati i više nego ispunjen društveni život (u vidu svakodnevnih druženja, igranja, društvenih aktivnosti, treninga, slobodnih aktivnosti) te se čudite kako s vremenom ono postaje nervozno, plačljivo i uznemireno. Istovremeno, s različitih strana dobivate pouzdane informacije o tome kako vaše dijete stvarno uživa npr. u druženju i igri sa svojim bliskim prijateljem iz kvarta ili sestričnom te kako se, makar ipak više uživa biti u manjoj grupi vršnjaka, bez ikakvih problema uklopilo u svoj razred i kako je njegova učiteljica prezadovoljna odnosom koji je uspostavilo sa svojim razrednim kolegama.