Postupak

Krvna se transfuzija može podijeliti na dvije osnovne vrste ovisno o njenom izvoru:

• Homolognu transfuziju, ili transfuziju pri kojoj se koristi pohranjena krv drugih ljudi.
• Autolognu transfuziju, ili transfuziju pri kojoj se koristi pojedinčeva vlastita pohranjena krv.

Krv se može primiti samo intravenoznim putem. Iz tog razloga zahtijeva umetanje kanile odgovarajućeg kalibra. Prije davanja krvi, osobni podatci bolesnika uspoređuju se s krvlju koja se daje, kako bi se smanjio rizik transfuzijskih reakcija. S priznavanjem administrativne greške (primjerice, davanje krive jedinice krvi) kao značajnog uzroka transfuzijskih reakcija, došlo je do pokušaja povisivanja ionako malog broja radnika u procesu uspoređivanja za bolesničkim krevetom prije davanja same transfuzije.

Jedinica krvi (do 500 ml) obično se prima tijekom 4 sata. Kod pacijenata koji su pod rizikom kongestivnog zatajenja srca, mnogi liječnici pacijentu prije same transfuzije daju furosemid radi sprječavanja preopterećenja organizma tekućinom. Acetaminofen i/ili antihistamin poput difenhidramina ponekad se pacijentu daju prije same transfuzije radi sprječavanja transfuzijskih reakcija.