Razvijanje banaka krvi

Dok su se prve transfuzije morale vršiti izravno iz davatelja krvi u primatelja krvi prije koagulacije, 1910ih otkriveno je da se dodavanjem antikoagulansa i čuvanjem krvi u hladnjacima ona može skladištiti nekoliko dana, otvarajući vrata bankama krvi. Prva neizravna transfuzija izvedena je 27. ožujka 1914. godine, a izveo ju je belgijski doktor Albert Hustin, koji je koristio natrijev citrat kao antikoagulans. Prva transfuzija koja je koristila skladištenu i ohlađenu krv izvedena je 1. siječnja 1916. godine. Oswald Hope Robertson, medicinski istraživač i časnik Vojske Sjedinjenih Američkih Država obično biva priznat kao prva osoba koja je uspostavila prvu banku krvi tijekom služenja u Francuskoj tijekom Prvog svjetskog rata.

Prva akademska institucija posvećena znanosti transfuzije krvi osnovana je u Moskvi, 1925. godine od strane Alexandera Bogdanova. Bogdanov je bio potaknut, bar jednim dijelom, potragom za vječnom mladošću, i sa zadovoljstvom je primijetio poboljšanje u njegovom vidu, zaustavljanje ćelavljenja, i ostalih pozitivnih simptoma nakon primanja 11 transfuzija krvi.

Prateći smrt Vladimira Lenjina, Bogdanovu je povjeren Lenjinov mozak, u nadi oživljavanja preminulog boljševičkog vođe. Tragično, no i nepredvidljivo, Bogdanov je izgubio život 1928. godine tijekom jednog od njegovih eksperimenata, kada je primio krv studenta koji je patio od malarije i tuberkuloze putem transfuzije. Neki naučnici (npr. Loren Graham) nagađali su kako je njegova smrt mogla biti samoubojstvo, dok drugi tvrde kako krvne grupe nisu bile kompatibilne, jer u to vrijeme, pojam krvnih grupa nije bio u potpunosti razjašnjen.

Prateći Bogdanove stope, Sovjetski savez uspostavio je nacionalni sustav krvnih banaka 1930ih godina. Novosti o iskustvima Sovjeta došla je do Amerike, kada 1937. godine Bernard Fantus, direktor terapeutike u bolnici Cook County smještenoj u Chicagu, uspostavlja prvu bolničku banku krvi u Sjedinjenim Američkim Državama. Pri stvaranju bolničkih laboratorija koji su čuvali, konzervirali i pohranjivali donorsku krv, Fantu se došao do ideje o imenu "krvnih banaka". U nekoliko godina, bolnice i društvene krvne banke uspostavljene su diljem SAD-a.

U kasnim 1930ima i ranim 1940ima, istraživanja doktora Charlesa Drewa dovele su do otkrića razdvajanja krvi na krvnu plazmu i crvene krvne stanice, te do toga da se navedene krvne komponente mogu odvojeno zamrznuti i pohranjivati. Krv pohranjena na ovaj način trajala je dulje vrijeme i šansa da će doći do njene kontaminacije bila je mnogo manja.