Bitno obilježje shizotipnog poremećaja ličnosti je pervazivni model socijalnih i interpersonalnih deficita izraženih akutnom nelagodom u bliskim odnosima (i smanjenim kapacitetom za njih) kao i iskrivljenim kognitivnim i perceptualnim poimanjem i ekscentričnim ponašanjem.

Često imaju ideje odnosa (tj. nepravilno tumačenje običnih zgoda i vanjskih događaja koji kao da imaju posebno i neobično značenje baš za tu osobu). To treba razlučiti od sumanutih ideja odnosa u kojima je vjerovanje podržano sumanutom uvjerenošću.

Ove osobe mogu biti praznovjerne ili zaokupljene paranormalnim fenomenima koji su izvan normi njihove supkulture. Mogu osjećati da imaju posebnu moć predosjećanja događaja ili čitanja tuđih misli. Mogu vjerovati da imaju magičnu kontrolu nad drugima, koja se može primijeniti izravno ili neizravno kroz udovoljavanje magijskim ritualima. Mogu postojati osjetilne promjene (npr. osjećaju da je druga osoba prisutna ili čuju glas koji mrmlja njegovo ili njezino ime).

Govor im može sadržavati neobične ili idiosinkratičke fraze i konstrukcije. Često je nejasan, isprazan i udaljuje se od predmeta, no bez stvarne derealizacije i inkoherencije. Odgovori mogu biti ili previše konkretni ili previše apstraktni.

Osobe s ovim poremećajem često su sumnjičave i mogu imati paranoidne ideje. Obično nisu u stanju ispoljiti puni raspon osjećaja i međuljudskih znakova koji je potreban za uspješne odnose i tako se često čini da su im interakcije s drugim neprikladne, krute ili ograničene. Ove osobe često se smatraju čudnima ili ekscentričnima zbog neobičnog manirizma i neobičnog načina odijevanja.

Osobe s ovim poremećajem doživljavaju međuljudske odnose problematičnim i osjećaju se neugodno u odnosima s drugim ljudima. Iako mogu izražavati nezadovoljstvo zbog nedostatka tih odnosa, njihovo ponašanje upućuje na smanjenu želju za bliskim kontaktima. Kao rezultat toga imaju malo, ili nimalo bliskih osoba. U socijalnim situacijama su anksiozni, osobito u onima u kojima sudjeluju nepoznati ljudi.

Ući će u interakcije s drugim ljudima ako moraju, ali radije se drže za sebe jer se osjećaju da su različiti i da se ne ?uklapaju?. Njihova socijalna anksioznost ne popušta lako čak i ako provedu više bremena u toj situaciji ili bolje upoznaju ljude, stoga što je ta anksioznost obično vezana uz sumnju u motive drugih ljudi. Primjerice, kad je na nekoj večeri neće postati opušteniji kako vrijeme prolazi, nego će čak postati napetiji i sumnjičaviji.

Uglavnom dolaze na liječenje zbog popratnih simptoma anksioznosti, depresije ili drugih disforičnih osjećaja. Osobito u odgovoru na stres mogu imati prolazne psihotične epizode (traju nekoliko minuta ili sati), iako obično ne traju dovoljno da bi se opravdala dodatna dijagnoza kao što je akutni psihotični ili shizofreniformni poremećaj. Više od polovice može u anamnezi imati bar jednu Veliku depresivnu epizodu. Prevalencija shizotipnog poremećaja je oko 3 %. Tijek bolesti je stabilan.

Kriteriji DSM IV klasifikacije za shizotipni poremećaj osobnosti su:

A. Pervazivni model socijalnih i interpersonalnih deficita izraženih akutnom neugodnom u bliskim odnosima (i smanjenim kapacitetima za njih) kao i iskrivljenim kognitivnim i perceptualnim poimanjem i ekscentričnostima ponašanja, koji počinje do rane odrasle dobi i očituje se u raznim situacijama kao pet (ili više) od sljedećih obilježja:

• 1. ideje odnosa (isključivši sumanute ideje odnosa)
• 2. čudna vjerovanja ili magijsko razmišljanje koje utječe na ponašanje i ne podudara se sa supkulturnim normama (npr. praznovjerje, vjerovanje u vidovitost, telepatiju ili šesto čulo; kod djece i adolescenata bizarne fantazije ili preokupacije)
• 3. neobična perceptualna iskustva (uključujući promijenjeno doživljavanje vlastitog tijela)
• 4. čudno razmišljanje ili govor (npr. isprazan, metaforičan, predetaljan ili stereotipan)
• 5. sumnjičavost i paranoidne ideje
• 6. neprikladni i ograničeni afekt
• 7. ponašanje ili pojava koja je čudna, ekscentrična ili osebujna
• 8. nemaju bliskih prijatelja ili povjerljivih osoba, osim rođaka prvog stupnja
• 9. pretjerana socijalna anksioznost koja se ne smanjuje s upoznavanjem, i više je povezana s paranoidnih strahovima nego s negativnom prosudbom samog sebe

B. Ne javlja se isključivo u tijeku shizofrenije, poremećaja raspoloženja s psihotičnim obilježjima, drugog psihotičnog poremećaja ili pervazivnog razvojnog poremećaja.

Diferencijalna dijagnoza: može se razlučiti od sumanutog poremećaja, shizofrenije i poremećaja raspoloženja s psihotičnim crtama jer te poremećaje karakterizira razdoblje stabilnih psihotičnih simptoma (npr. sumanutosti ili halucinacija). Da bi se mogla dati dodatna dijagnoza shizotipnog poremećaja ličnosti, poremećaj ličnosti morao je postojati prije početka psihotičnih simptoma i mora trajati i kad su psihotični simptomi u remisiji.

Može biti vrlo teško razlikovati osobe sa shizotipnim poremećajem ličnosti od heterogene skupine osamljene, čudne djece čije ponašanje karakterizira izrazita socijalna izolacija, ekscentričnost ili posebnost jezika, a čije dijagnoze vjerojatno obuhvaćaju blaže oblike autističnog poremećaja, aspergerova poremećaja, te poremećaja jezičnog izražavanja i miješanog poremećaja jezičnog izražavanja i razumijevanja.