Mi smo u svom osnovnom stanju čista svijest

S brzim razvojem moderne medicine sve više dolaze do izražaja izvorne metode liječenja, među ostalim, hipnoza i trans. Pojmovi hipnoza i trans s jedne strane te medicina s druge od samih su početaka nerazdvojivi. Današnji je liječnik sve više i šaman i medicinar, umjetni se lijek nadomješta prirodnom ljekovitom biljkom, a posjet ordinaciji, odnosno boravak u bolnici povjerenjem u ljudske snage samopomoći. Pacijent je postao konzument naučenog modela liječenja, zanemario je vlastitu odgovornost umjesto da aktivno mentalno sudjeluje u procesu liječenja.

Zahvaljujući stalnom naviranju novih spoznaja u medicini i njezinim specijalnostima sve je važnija obrada simptoma u odnosu na osnovnu bolest. Ipak, ono što često nedostaje jest cjelovit pristup bolesti, ponajprije psihičkoj uzročnoj komponenti. Svakome je vjerojatno iz vlastitog iskustva poznata činjenica da je za određenu bolest na neki način predodređen. Nakon dulje faze nagomilavanja emocionalnog i/ili psihičkog preopterećenja može se dogoditi da psiha traži svoj danak. To se kod mnogih očituje kroz prehladu koja danima veže uz krevet, što za pojedinca može značiti početak bolovanja. Ali i ono nesvjesno, koje se prilagođava danom slučaju, odnosno mogućnostima, ovdje traži svoj danak.

Kao što vidimo kod ovoga svakodnevnog slučaja, može se utvrditi uzročna povezanost i s teškim bolestima. Koliko samo često ljudi govore "meni je potpuno jasno da je ta osoba dobila infarkt" ili "nije ni čudo da on boluje od karcinoma". To samo dokazuje kako i laik može utvrditi vezu između bolesti i određene životne situacije s obzirom na vlastitu psihičku konstituciju. Zbog nedostatka vremena liječnik zanemaruje mogućnost rada na psihičkom planu pacijenta. Umjesto toga, pažnja se usmjerava na bolest i simptome, propisuju se lijekovi i ostali vidovi terapije. Pacijent s vlastitim mikrokozmosom često ostaje nezapažen. Terapija se provodi bez upoznavanja pacijenta s komplementarnim oblicima liječenja, uz izostanak identifikacije s terapijom izostaje i aktivacija vlastitih mogućnosti izlječenja, zbog čega se često gubi moćan i vrlo učinkovit potencijal u liječenju.