Pip(k)anje na poslu

Jedan vic ide otprilike ovako: 

Pilot priprema avion za polijetanje i razgovara usput s kopilotom. Ne primjećuje pritom da je uključen mikrofon, te da se njihov razgovor čuje i u putničkoj kabini gdje stjuardesa upravo pomaže putnicima pričvrstiti pojaseve.

- Ma jedva čekam da dignemo ovu zvijer reče odjednom pilot - i nastavi: ... pa da u miru popijem kavu i onda - "sredim" stjuardesu.

Čuvši to, stjuardesa pojuri prema pilotskoj kabini, prije nego li počne nizanje detalja, kad ju zazove jedan postariji putnik:

Gospodična! Gospodična! Nemojte se žuriti! Rekao je da će najprije popiti kavu!"

Bezbroj je sličnih viceva, ali i stvarnih priča i životnih situacija koje ljude, zaposlene u istom prostoru, dovode u prilike koje prelaze okvir službenih i prijateljskih odnosa. Tomu je osobito izloženo medicinsko osoblje: liječnici i sestre, čija su (noćna) dežurstva česta meta otvorenih seksualnih aluzija. (Moja se prijateljica toga riješila tako da na pitanje gdje joj je suprug - liječnik, kratko odgovara: na sestri. Provjeravala nije. Možda bi trebala?) U klasiku spada i direktor s tajnicom na koljenima (i slikom zakonite žene s uvijačima na glavi - u mislima), a ima toga i po drugim uredima, na službenim putovanjima i sl. (Puni su oglasi potražnje za atraktivnoizgledajućim mladim tajnicama koje znadu razliku između kompjutora i aparata za kavu.)

Glede ovih slobodnih aktivnosti neke su struke ozbiljno zakinute. Tako je to vrlo teško prakticirati u trgovinama (osobito onim s velikim prometom), ali npr. i u školama. Ne samo zato što su odmori prekratki i čovjek jedva stigne doći k sebi, nego su i muškarci (profesori) kao vrsta u - izumiranju (osobito oni kojima bi se pristojna žena dala pipati).

Ipak, pretpostavka gore navedenih situacija je obostrana zainteresiranost i dobrovoljnost. Osim očuvanja diskrecije, posebnih problema zapravo i nema. Problemi nastaju kad jedna strana (najčešće muška i najčešće na višem položaju u radnoj hijerarhiji) pipka, štipka i slično maltretira drugu (najčešće žensku i najčešće na nižem položaju). Postoje, dakako, i druge varijante, no obično nam se ne čine toliko problematičnim, kao npr. nedavno objavljena vijest o muškoj ugroženosti na radnom mjestu - od strane napasnih žena, s viših položaja.

Što, dakle, da čini bespomoćna žena pred nasrtajima pohotnog šefa o kojem joj ovisi količina posla, slobodni dani, vrijeme godišnjeg odmora, napredovanje, visina plaće, stimulacije i drugih dodataka, pa čak i sam o(p)stanak na poslu? Nameće mi se ovdje pomisao na neke postavke i pitanja koja u svojoj knjizi provokativna naziva Dresirani muškarac postavlja Esther Vihlar. (Knjiga je, nažalost, davno rasprodana, a novih izdanja, iz sasvim razumljivih razloga - nema.) Npr.: Žene iskorištavaju muškarce. Ali, muškarci su snažni, inteligentni, maštoviti; žene slabe, glupe i bez mašte. Zašto, usprkos tomu, žene iskorištavaju muškarce, a ne obratno?

Bit svega jest zapravo ta da žena uopće nije bespomoćna. Bez obzira pipka li ju šef da bi tako izrazio svoje divljenje spram njezinih oblina (prostački pristup) ili pokazuje svoju nadmoć (sramotno-primitivni pristup) - ima mu pravo vratiti. Na isti način. Pred što brojnijom publikom. Uz smiješak i prikladan komentar. To je djelotvornije od

• opominjanja u četiri oka (i dvije ruke, njegove);

• slučajna prolijevanja kave po njegovu novom odijelu;

• šamaranja (vjerojatno je jači, a da je to spreman pokazati svjedoče druge manifestacije njegova "suptilnog" ponašanja; te svakako djelotvornije od

• podmetanja eksploziva pod njegov ulašteni automobil (može se završiti u zatvoru, a tko zna kakvih pipanja tek tamo ima).

Nije djelotvorno niti tužiti ga njegovu šefu, ni njegovoj ženi.

Ako vam se suknja ne vuče po podu, imate manje od sto godina i nemate rogove na glavi - sami ste krivi, provocirate čovjeka. U suprotnom, ovo i nije bio tekst za vas. Pipkanja se ne morate bojati.

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi: