Fiziologija

Mogućnost zadržavanja mokraće je kompleksno stanje koje ovisi o normalnoj anatomiji i funkciji donjeg mokraćnog trakta i živčanog sustava.

Proces mokrenja uključuje dvije faze:

• 1. Fazu punjenja i spremanja kada se mjehur puni s mokraćom iz bubrega
• 2. Fazu pražnjenja, odnosno mokrenja

Istezanjem stjenke, mokraćni mjehur se prilagođava volumenu mokraće bez značajnijeg porasta tlaka unutar lumena. Prva senzacija nagona na mokrenje nastaje kada je u mjehuru pohranjeno 150-200 mL mokraće. Zdrav živčani sustav odgovara na senzacije istezanja mjehura suprimiranjem nagona na mokrenje, a mjehur nastavlja s punjenjem.

Zdrava osoba prosječno može zadržati oko 350 do 550 mL mokraće, a daljnje punjenje mjehura ovisi o sposobnosti voljnog sfinktera (kružnog mišića oko vrata mokraćnog mjehura) da zatvara izlaz mokraće s vrata mokraćnog mjehura, odnosno mogućnosti daljnjeg istezanja stjenke mjehura, posebice detruzora (mišića) mjehura. Faza pražnjenja mjehura podrazumijeva sposobnost detruzora da u sinkroniziranoj akciji sa relaksacijom sfinktera potjera mokraću iz mjehura.