Važnost tjelesne aktivnosti u prevenciji dijabetesa

Šećerna bolest tipa 2 poprimila je u čitavome svijetu pandemijski karakter. Ona uvelike skraćuje i otežava život bolesnicima, a za svaku zajednicu predstavlja i iznimno visok trošak. Pretilost i prekomjerna tjelesna težina te prehrana bogata masnoćama i siromašna vlaknima, prepoznati su kao značajni čimbenici rizika za razvoj dijabetesa, no to su ujedno i čimbenici na koje je moguće utjecati. Studije pokazuju da promjene životnog stila koje uključuju redovitu tjelesnu aktivnost i promjene prehrambenih navika dovode do smanjenja tjelesne težine te mogu pridonijeti smanjenju rizika od razvoja dijabetesa tipa 2. Iz tog je razloga promocija redovite tjelesne aktivnosti te poticanje ljudi da budu aktivni uz promjene u prehrambenim navikama, važna karika u lancu primarne prevencije.

Šećerna bolest u brojkama

Dijabetes tipa 2 ili šećerna bolest rastuća je prijetnja svjetskom stanovništvu, a prognoze ukazuju da će do 2025. godine broj ljudi oboljelih od te bolesti biti 20 posto u Europi, 50 posto i Sjevernoj Americi te čak 85 posto u Južnoj i Srednjoj Americi. Drugim riječima, zemlje u razvoju očekuje porast pojave dijabetesa tipa 2 za nevjerojatnih 170 posto, a razvijene za 42 posto. Sve su to razlozi iz kojih je iznimno važno prepoznati čimbenike rizika i, ukoliko je moguće, pravovremeno utjecati na njih. Među najčešćima se spominju prekomjerna težina i pretilost (u čak 75 posto slučajeva), nedostatak tjelesne aktivnosti te prehrana bogata masnoćama i siromašna vlaknima, ali i porast životne dobi te obiteljska anamneza. 

Kako utjecati na rizične čimbenike?

Analizom rizičnih čimbenika dolazi se do zaključka kako su mnogi među njima promjenjivi, a postoje i uvjerljivi dokazi o manjem riziku od pojave dijabetesa tipa 2 kod odraslih osoba koje se redovito bave tjelesnom aktivnošću i održavaju normalna indeks tjelesne mase.

Klinička ispitivanja pokazala su da se dosljednom promjenom načina života, u što je uključeno smanjenje tjelesne težine i povećanje tjelesne aktivnosti, učinkovito smanjuje rizik razvoja dijabetesa, a učinak poslije traje godinama. To znači da pretile osobe koje nastoje smanjiti tjelesnu težinu te osobe koje mijenjaju sjedilački način života i prehrambene navike također pozitivno utječu na smanjenje rizičnih čimbenika pa čak i učinaka dijabetesa tipa 2.

Tjelesna aktivnost ima povoljan učinak na sve komponente metaboličkog sindroma

Osim pozitivnih učinaka na smanjenje posljedica dijabetesa tipa 2, redovita tjelesna aktivnost ima brojne koristi na sve komponente metaboličkog sindroma. Kad se uzme u obzir i činjenica da je oko 40 posto koronarne srčane bolesti posljedica neodgovarajuće tjelesne aktivnosti, postaje jasno da je promjena načina života, usmjerena na povećanje tjelesne aktivnosti i smanjenje tjelesne težine nužna za održavanje zdravlja. Dobra vijest za sve one kojima se takva promjena čini vrlo teško dostižnom je da je dovoljno, pa čak i optimalno rješenje za prosječni organizam, umjerena promjena životnog stila.

U tom kontekstu, prosječni gubitak tjelesne težine ne mora biti velik. Dovoljno ju je smanjiti za oko 5 posto u odnosu na početnu težinu, što je znatno manje od gubitka težine za koji se tradicionalni smatra da je klinički značajan za prevenciju dijabetesa tipa 2. Također, oni pojedinci koji uglavnom njeguju sjedilački način života značajnu će promjenu napraviti uvođenjem redovite tjelesne aktivnosti u svoj dnevni raspored. Dodatan poticaj svima pripadaju (zbog obiteljske anamneze i slično) u rizičnu skupinu onih koji imaju povećanu mogućnost da obole od dijabetesa je i činjenica da su intervencije u životni stil pokazale podjednaku učinkovitost kao i lijekovi u odlaganju pojave dijabetesa s neznatnom pojavom ozbiljnih nuspojava.