Što možemo i ne možemo kontrolirati?

Pokušavajući kontrolirati živote drugih gubimo kontrolu nad vlastitim životom.

Mi ljudi smo zaista zanimljiva bića. Svi imamo dvije ruke, dvije noge, srce, mozak i sve ostalo što nas čini ljudima, ali istovremeno smo toliko različiti da se ponekad čini da se uopće ne možemo sporazumjeti. Ono što često unosi zbrku u naše odnose je to što ponekad nismo baš u stanju razlikovati sebe od drugih. E sad, što to znači? Pa naravno da se znamo razlikovati - ja sam ja, ti si ti! Što je tu tako komplicirano?

Komplikacije nastaju kada netko smatra da ima pravo misliti i odlučivati za drugoga. To je kao da mu nije dosta jedna glava nego bi si rado pribrojio još jednu. "Jedina osoba čije ponašanje možemo kontrolirati smo mi sami". To je osnovna postavka Teorije izbora koju je osmislio i popularizirao američki psiholog i psihijatar William Glasser. Zvuči tako jednostavno... Ali, samo u teoriji. U stvarnosti, svakodnevnica je ispunjena raznim načinima uspješne ili pak neuspješne kontrole - a koga drugog nego - drugih. Ono što nam pri tom izmiče je svjesnost o onom što zaista možemo kontrolirati - vlastiti život, vlastite postupke. Naravno, ne u potpunosti, već do određene mjere - na pravom mjestu u pravo vrijeme. Ponekad je najbolji izbor upravo suprotno - odustajanje od bilo kakve kontrole. Ponekad je najbolji izbor prepuštanje i povjerenje.