Turica

Kada se koristi?

Drugi nazivi: petrovac
Latinski naziv: Agrimonia Eupatoria

Turica se danas ne koristi često, ali ima svoje mjesto u tradicionalnoj biljnoj medicini. Ova biljka je sigurna za upotrebu kod većine zdravih ljudi. Englezi su je koristili za pripravu napitka za čišćenje krvi. Mladi prizemni listovi se upotrebljavaju kao dodatak varivima i juhama. Listovi i cijela nadzemna biljka u cvatu upotrebljavaju se kao blago aromatičan čaj. Posebno je korisna kao tonik za oporavak od zimske prehlade, groznice i proljeva. Turica sadrži tanin i hlapljiva eterična ulja.

Često se koristi u medicini kao alternativni biljni sastojak za ispiranje grla i usta, a izvana se primjenjuje u obliku losiona za manje rane i čireve.

Pomaže kod lakših proljeva, želučanih i crijevnih tegoba. Poboljšava otjecanje žuči pa sprječava taloženje i nastajanje žučnih kamenaca i ublažava grčevite boli.
Duboka bol ili osjetljivost bubrega, upala bubrega, mjehura. Vrijedan je lijek u liječenju erizipela. Posebno se preporuča kod kroničnog bronhitisa i astme.
Turica se pokazala korisnom kod žena i djevojaka koje pate od nekog oblika dismenoreje ili koje imaju poteškoća s menstrualnim ciklusom.

Turica se često koristila za liječenje žutice i drugih jetrenih problema. Također se smatra vrlo korisnim sredstvom za kožne bolesti i bolesti krvi, prištiće, rane.

Turica nije za trudnice i dojilje.