Postupci mršavljenja

Medijska eksploatacija debljine dosegnula je neočekivane razmjere i svakodnevno smo izloženi informacijama o savršenim metodama i idealnim dijetama koje će u vrlo kratkom vremenskom razdoblju osigurati željeni gubitak kilograma. U stvarnosti to nije tako i većina dijetalnih programa dovode do gubitka tjelesne težine koji je 3 do 5 kg veći no u kontrolnim skupinama.

Realan cilj kojem teže sve ozbiljnije studije je gubitak od 5 do 10 % tjelesne mase u roku od 6 mjeseci, uz održavanje postignutog u trajanju od najmanje dvije godine. Postizanje ovih ciljeva dovodi do povoljnih utjecaja na kardiovaskularne čimbenike rizika. Terapiju debljine možemo podijeliti u nekoliko osnovnih podgrupa, i to prema načinu života (dijeta, tjelovježba), bihevioralnu terapiju, farmakoterapiju, kiruršku terapiju i naposljetku endoskopsku terapiju, kojoj je i posvećen ovaj članak.

Dijete sa smanjenim unosom kalorija u osnovi se dijele na temelju količine unosenih kalorija na dan tako da sežu od gladovanja (0?200 kcal/dan), preko vrlo nisko kalorijskuh dijeta (200?800 kcal/dan) do niskokalorijskih dijeta (>800 kcal/dan). Dugotrajna gladovanja bez oprezne supervizije mogu biti izrazito opasna, a pokazalo se da vrlo niskokalorijske dijete ne pokazuju dugoročno bitno bolje rezultate od niskokalorijskih dijeta. Izbalansirane dijete temelje se na kalorijskom unosu od 1000 do 1200 kcal/dan, a individualno planirane dijete na deficitu od 500 kcal/dnevno. Navedene dijete opet se dijele u brojne podskupine koje se zasnivaju na niskom unosu masti i visokom unosu ugljikohidrata, na visokom unosu proteina, te na raznim drugim kombinacijama osnovnih sastojaka prehrane koje daju specifičnost pojedinim dijetama.

Programi tjelovježbe moraju biti individualno prilagođeni i dugotrajni. Umjerena fizička aktivnost koja se sastoji od jednosatne šetnje, polusatne vožnje bicikla ili 20. minutnog plivanja potrebna je da bi se potrošilo oko 150 kcal.

Bihevioralna terapija se temelji na savladavanju prepreka za prihvaćanje dijetnog režima i režima tjelovježbe. Također se dijeli u brojne podskupine temeljene na podnošenju stresa, samokontroliranju ili stimuliranju.

U našoj zemlji registrirana su dva lijeka za liječenje pretilosti: orlistat i sibutramin. Orlistat blokira lipoproteinsku lipazu i na taj način onemogućava apsorpciju masti u crijevima, dok sibutramin ima centralno djelovanje blokiranjem ponovne pohrane serotonina i noradrenalina. Oba su lijeka indicirana u bolesnika s ITM > 30, ili u onih koji imaju ITM > 27 i dodatne čimbenike rizika kao što su dislipidemija ili šećerna bolest tip II.

Barijatrijska kirurgija savjetuje se osobama s ITM > 40 i postoji niz zahvata koji se moraju učiniti kod ove grupe bolesnika. Najčešće se radi o gastroplastici, želučanom bypassu, biliopankreatičnom bypassu ili želučanom podvezivanju. Posljednjih je godina posebno popularno laparoskopsko podvezivanje pomoću podesive želučane vrpce. Nedavno objavljena mataanaliza pokazala je da je barijatrijska kirurgija vrlo uspješna u tretmanu debljine III. stupnja i da takvi bolesnici mogu ovim metodama smanjiti ITM za prosječno 14,2kg/m². Operativni mortalitet za navedene zahvate iznosi od 0,1 do 1,1%.