Potreba za bliskošću - zašto su nam potrebni drugi ljudi?

Američki pisac John Steinbeck proveo je u dvije godine dva puta po osam mjeseci potpuno sam u planinama Sierra Nevade. Otkrio je da je vrlo brzo prestao zviždati, govoriti svojim psima i osjećati neke od uobičajenih emocija. Shvatio je da su te emocije posljedica druženja i razgovora s drugim ljudima, a kad ste potpuno sami postajete različito biće. Izgleda da svoju ljudsku prirodu možemo u potpunosti ostvariti jedino uz druge ljude.

Dakako da Steinbeck nije otkrio ništa novo. Još je Aristotel napisao kako je čovjek društveno biće, a i svatko od nas to zna iz osobnog iskustva. Vjerojatno nema nikoga tko se u nekom razdoblju svoga života nije osjećao usamljeno, dakle nije imao zadovoljavajuće odnose s drugim ljudima. Možda ste općenito kontaktirali s manje ljudi nego što biste željeli (socijalna usamljenost). Ili je u vašem životu bilo dovoljno ljudi, ali nije bilo bliskih odnosa (emocionalna usamljenost). Štogod da je bilo vjerojatno se niste osjećali baš najbolje.

Naime, i jednu i drugu vrstu usamljenosti ljudi dosta teško podnose. Posebno je teška situacija kad nismo socijalno usamljeni (dakle družimo se s mnogo ljudi) ali ni sa kim nismo bliski.

Srela sam nedavno jednu svoju poznanicu, vrlo uspješnu direktoricu jednog velikog osiguravajućeg društva. Kako se nismo vidjele dvije godine čestitala sam joj na velikom poslovnom uspjehu koji je postigla u te dvije godine. No, razgovarajući uz kavu rekla je i sljedeće: "Znam da sam vrlo uspješna i drago mi je zbog toga. Upoznala sam mnogo ljudi i u stvari po cijeli dan uglavnom kontaktiram s ljudima. Ali što više ljudi poznajem to mi se čini da sam svakim danom sve usamljenija".

Dakle, samoća i usamljenost nisu jedno te isto. Možemo biti sami, a da pritom ne budemo usamljeni. Također, možemo biti okruženi ljudima a osjećati intenzivnu usamljenost.

Kontaktiranje s ljudima nije dakle dovoljno da nas izliječi od usamljenosti. Možemo bjesomučno juriti s jednog ručka na drugi, sa zabave na zabavu, s kave s jednom prijateljicom na kavu s drugom prijateljicom - a da na kraju dana osjećamo prazninu i usamljenost. U takvom slučaju u našem životu ima dovoljno ljudi ali nema dovoljno bliskosti.

Posljedice dugotrajne usamljenosti, a samim time i nedostatka bliskosti po čovjeka su prilično loše. Evo najčešćih, prema istraživanju Rubensteina i Shavera.

Kad pročitamo ovo vjerojatno nam postaje potpuno jasno zašto su nam potrebni drugi ljudi i zašto neki potrebu za bliskim odnosima smatraju urođenom, primarnom biološkom potrebom. Naime, njeno nezadovoljavanje izgleda da može dovesti do ozbiljnih posljedica koje indirektno mogu čak ugroziti i čovjekov život.

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi: