Sve sakriveno i neprihvaćeno u vama, dolazi u obliku napadaja panike

Stojite u trgovini i čekate svoj red na blagajni, kad odjednom počinje lupanje srca, pojačano znojenje, vrtoglavica ili mutan, zamagljen vid, neobične promjene u tijelu i roj svakojakih užasavajućih misli u glavi. Ako ste se ikad susreli s ovakvom situacijom, jako dobro vam je poznato o čemu se ovdje radi. Riječ je o napadaju panike. U današnje vrijeme skoro pa svaka treća osoba doživi neki od oblika napadaja panike ili barem jaku vrstu anksioznosti.

Anksioznost se definira kao stanje uplašenosti ili straha koje uzrokuje naslućivanje stvarne ili zamišljene opasnosti, događaja ili situacije. Prevelika doza anksioznosti dovodi do napadaja panike. U određenom trenutku kada je tijelo mentalno, emocionalno i fizički iscrpljeno pojavljuju se napadaji.

Najčešći uzroci napadaja panike su:

• Potiskivanje emocija – ponekad osoba može dugo vremena biti izložena stresu, visokoj dozi anksioznosti, potiskivanju emocija te se u određenoj životnoj dobi pojave napadaji panike . Potisnuta ljutnja ili tuga mogu biti okidač za njihov razvoj. Naravno, to se ne pojavi preko noći. Može se dogoditi da osoba godinama skuplja u sebi neke emocije prije nego počne imati simptome koji su karakteristični za napadaje panike. No, iz osobnog iskustva rada sa brojnim osobama koje su se borile sa tim problemom znam da veća psihička i fizička iscrpljenost dovodi do bržeg pojavljivanja ovog problema.
• Strah – ovdje nije riječ o klasičnom strahu, nešto nas uplaši ili se povremeno uplašimo da se nešto ne dogodi. Ovdje se radi o “strahu od straha”. Osoba u svojoj glavi ima najstrašnije moguće scenarije koji bi se mogli dogoditi kada krene napadaj panike. Najčešće to je strah od smrti, strah od sramoćenja, strah od gubitka kontrole te strah od svakog novog napadaja.
• Kontrola – ako osjetimo da u nekom području života počinjemo gubiti kontrolu, paralelno s time znaju se pojaviti napadaji panike. Kada ne puštamo da se stvari odvijaju svojim tokom i sve želimo držati pod kontrolom, toliko povećavamo razinu anksioznosti u svome tijelu da ono više ne može izdržati. Tada dolazi do raspada sistema, odnosno do napadaja.
• Umor – ovaj faktor uz nespavanje, nepravilnu prehranu i nedostatak uzimanja vode, može jako doprinijeti pojavi napadaja panike. Kada smo iscrpljeni fizički, emocionalno i mentalno, tijelo jednostavno više ne može te šalje alarm. Ponekad u obliku bolesti ili prijeloma, a u ovom slučaju u ovom obliku.

Saznajte kako prepoznati napad panike!

Činjenice koje treba znati o napadajima panike

Velika većina ljudi pretpostavlja, a malo toga zna o ovom problemu. Najčešće se boje, a zapravo ne znaju činjenice te suprotno tome vjeruju u lažna uvjerenja.

Najčešća lažna uvjerenja i mitovi o napadajima panike su:

“Od toga mogu poludjeti.”

Uslijed napada panike osoba se zna uplašiti da će poluditi ili da ludi od tog doživljaja. Međutim, unatoč velikom roju misli u glavi, od napadaja panike se ne može poludjeti. Osoba koja doživljava napadaje panike potpuno je mentalno zdrava, samo trenutno ima poremećaj koji ukazuje da u njoj nešto vrišti i traži pažnju.

“Negdje vani ću pasti u nesvijest.”

Da prvo objasnim sa znanstvene strane zašto ne možete pasti u nesvijest, iako vam je takav osjećaj. Kada krene napadaj panike, vaše tijelo ubrzano tuče te vam tijelom (i glavom) cirkulira dosta svježe krvi i mala je vjerojatnost da ćete pasti u nesvijest. Iako su senzacije ponekad toliko jake da vam se čini da ćete pasti svaki tren.

“Izgubit ću kontrolu.”

Ovdje se osoba može bojati da će izgubiti kontrolu nad sobom te da će se nešto strašno dogoditi. Nitko joj neće moći pomoći, umrijet će i sl. Kao što sam već navela, kada nam se čini da nemamo kontrolu u svom životu, tada se to manifestira kroz tijelo. Također, puno puta kada skrivate nešto te ne možete toliko sve kontrolirati u životu, tijelo počne stvarati napadaje panike.

“Srce će mi stati.”

Osobe znaju strahovati da će doživjeti srčani udar jer otkucaji srca znaju biti izrazito jaki u periodu kada se borite sa ovim napadajima. No naš parasimpatički živčani sustav, odgovoran za vraćanje mira u tijelu, vrlo brzo nakon vrhunca napadaja vraća tijelo u ravnotežu te se na isti način i otkucaji srca normaliziraju.

“Gubim vezu sa stvarnošću.”

Osobi se zna činiti da gubi vezu sa stvarnošću. Ovo se događa zbog jakih senzacija u tijelu kao i misli koje prolaze glavom. Ponekad osobe koje pate od napadaja panike znaju reći da im se čini kao da je svijet projekcija nekog filma, odnosno može im se činiti da nisu više u dodiru sa stvarnošću, kao da su izolirani od “sada i ovdje”.

Najčešće tehnike i zašto ne djeluju na napadaje panike

Vjerujem da ste, ako ste se ikada susreli sa napadajem panike, vjerojatno isprobali neku od ove tri tehnike:

“Diši duboko i smireno.”

Ovo ne djeluje zato što u trenutku kada počinje napadaj panike te vi krenete disati, tijelo se zbuni te se osjećaj panike može još pojačati u trenutku kada želite učiniti da se smanjuje. S druge strane, dok stojite u banci i čekate svoj red te krenu sve senzacije u tijelu i glavi, jako je teško ostati toliko smiren da bi se uspostavilo pravilno disanje. I zaboravljamo da upravo duboko, smireno disanje može dovesti do vrtoglavice u glavi ukoliko to inače ne prakticiramo, a time se napadaj panike pojača umjesto da se smiri.

“Razmišljaj pozitivno.”

Ovo je druga tehnika koju mnogi znaju koristiti, no teško je zanemariti sve misli i slike koji se stvaraju u glavi te u par sekundi prebaciti misli na pozitivno razmišljanje. Čak i ljudi koji svakodnevno prakticiraju pozitivan stav, znaju u težim situacijama reagirati drugačije nego što bi inače. A pogotovo kada vam se u glavi vrte misli poput:

• “Pasti ću u nesvijest.”
• “Umrijeti ću.”
• “Ne mogu više.”
• “Gubim kontrolu.”

U trenutku napadaja panike teško je ostati pozitivan jer se tijelo i um povežu te ono što se u umu odigrava, tijelo počinje osjećati kao da se stvarno događa.

“Pokušaj ignorirati napadaj panike i ostani smiren.”

Nemoguće ga je ignorirati kada ga vi stvarno osjećate. To je isto kao da prema vama ide tigar, a vi ćete se praviti da ga nema i ignorirati ga. Možemo pokušati prevariti um, no tijelo će nesvjesno i dalje reagirati kako osjeća da je istina. A istina je da imate napadaj panike, bez obzira što drugi to ne vide i što se to odvija samo u vama.

Provjerite što učiniti kada netko u vašem okruženju ima napad panike!

Što učiniti kada dođe napadaj panike?

Za početak je potrebno osvijestiti da napadaj panike zapravo ne dolazi. Drugim riječima napadaj panike je jače doživljavanje osjećaja i senzacija u tijelu. On se stvara u vama, dolazi iz vas pa stoga možemo reći da ga na neki način sami stvarate. Ako uzmemo ovu pretpostavku kao istinu, to znači da vi također možete te napadaje i prekinuti.

Ono što ja koristim u savjetodavnom radu sa klijentima koji se bore s anksioznošću i/ili napadajima panike je povezivanje tijela i uma kroz disanje „sada i ovdje“, istraživanje kada i gdje najčešće dolazi do napadaja, što se uistinu nalazi iza napadaja i kako pustiti potisnute emocije, proživjeti i završiti nedovršene priče iz prošlosti i na kraju pustiti napadaje panike kada u sebi izgradite svoj sustav podrške. Iako već nakon par susreta i rada na tome, napadaji panike počinju bivati manji i slabiji.

Paralelno sa radom na svojim emocijama, puštanju nezadovoljavajućih aspekata u svom životu te stvaranju oslonca i podrške u sebi, ipak nešto možete učiniti dok se još uvijek napadaji pojavljuju.

Prvi korak je priznavanje da se napadaj događa. To znači da ga ne pokušavate negirati, ignorirati ili se praviti pozitivnim afirmacijama da ga nema. On je pokazatelj da mora izaći nešto što vas guši iznutra, što se više ne može sakriti ni od vas ni od drugih.

Drugi korak nakon priznavanja: ”U redu, stiže napadaj panike.” je opis u svojoj glavi kako je u stvarnosti. Znači sve što vam se u tom trenutku događa (lupa mi srce, znoje mi se ruke, imam čudne misli, itd.), osvijestite i izgovorite u sebi bez preuveličavanja ili smanjivanja. Kada tako napravite sebi ćete u par sekundi objasniti što je i kako je uistinu. Na temelju toga, dolazi do smirivanja tjelesnih simptoma jer su prepoznati i viđeni. To je isto kao kada ste ljuti, pa kažete “Ljuta sam.” , samim priznavanjem ljutnje, ona se smanjuje.

Treći korak je dobrodošlica i traženje da se taj osjećaj pojača. Znači kada krene napadaj panike možete u sebi izgovoriti nešto tipa: “Aha, znači evo sada se pojavljuješ. Dobrodošao, ajde budi još malo jači, što više možeš.” I kada ga pokušate pojačati vidjet ćete da je to nemoguće, time se zapravo on smanjuje, odnosno senzacije u tijelu se smanjuju. Osobe najčešće bježe iz svih situacija kako bi izbjegli da opet dođe do napadaja, no to nije rješenje. Ne možete cijeli život bježati, jednom ćete se morati suočiti s time. Pa bolje prije nego kasnije, kada vam već napadaji mogu zahvatiti većinu područja u životu i preuzeti kontrolu nad vama. Zato vi preuzmite kontrolu nad njima.

Još jedan savjet koji sam otkrila kroz savjetodavni rad je da kada krene napadaj panike, možete svoju svjesnost usmjeriti na “sada i ovdje” kroz npr. dodirivanje stolice na kojoj sjedite ili dodir kišobrana u ruci, torbe na ramenu ili što god vam se u tom trenutku nađe pri ruci. Pri tom dodirivanju uvidjela sam da na neki način dolazi do tzv. nesvjesnog stvaranja sigurnosti i podrške u osobi. Pri tome možete usmjeriti svjesnost na to kakav je predmet koji dodirujete(materijal, tekstura, osjećaj itd.). Možda zvuči čudno, no ovo je izrazito korisno kada vam se napadaj panike dogodi u situaciji (poput tramvaja) gdje ne možete isti tren pobjeći ili se sakriti.

Također, često puta znam sa klijentima raditi vježbe uzemljenja zajedno sa proradom emocija. Način na koji stojite na svojim nogama puno govori o tome kako se nosite sa stresom i općenito sa životom. Moramo biti uzemljeni da bi mogli napredovati u životu i nositi se sa svime što život donosi.

Marta Kravarščan je neurolingvistička praktičarka, life savjetnica, business coach i TA savjetnica. Svakodnevno radi individualno savjetovanje/coaching, predavanja i radionice u sklopu centra Put Promjene. Njena uloga je pomoći vam da jasnije shvatite što želite i kako to ostvariti. U savjetodavnom i psihoterapijskom radu posebno područje interesa su joj problemi u prehrani, rad sa različitim ovisnostima, rad na samopouzdanju i razvijanju maksimalnih potencijala u pojedincu, tehnike smanjivanja stresa, anksioznosti i napadaja panike korištenjem vlastitih snaga kao i rad sa „unutarnjim djetetom“ i snovima kako bi se postigla cjelovitost osobe.