Zaljubljen u ljutnju

Kategorija: Psihologija

Mnogi vjeruju kako je ljutnja neka "stvar" unutar nas. Ako nas smeta, možemo je izbaciti van i više nećemo imati problema.

Ovo je potpuno pogrešno! Ljutnja nije stvar. Ljutnja je osjećaj koji nastaje kao posljedica naših stavova i uvjerenja. Ne možete se osloboditi osjećaja izražujući stavove i uvjerenja što su ih izazvali. To uglavnom samo jača stavove i povećava vjerojatnost pojavljivanja osjećaja. Tako i iskazivanjem ljutnje samo pojačavate i utvrđujete svoj "ljutiti" stav i činite još težim njegovo nestajanje.

Novija istraživanja pokazuju da su i otvorena i potisnuta ljutnja opasne kako za zdravlje tako i za naš odnos s drugim ljudima. Dakle, nije pitanje treba li pokazati ljutnju ili ne. Pitanje je kako se uopće ne naljutiti! Barem ne pretjerano!

Koje su negativne posljedice ljutnje?

Ometa nas u konstruktivnom rješavanju problema
Postoji tendencija da se ljutnja iz jednog područja našeg života proširi i na druga područja
Ljutnja dovodi do toga da postanemo zaokupljeni mislima o osveti
Stvaramo neprijateljske osjećaje prema ljudima s kojima bi bilo bolje da budemo u srdačnim i prijateljskim odnosima
Povećava vjerojatnost visokog krvnog tlaka, srčanog i moždanog udara
Stvara sklonost nasilju

Što možemo učiniti?

Kad osjetite ljutnju recite sebi Naljutio sam sâm sebe (a ne Naljutio me .....)
Odustanite od ideje da se ljutnja mora pokazati
Naučite preko kojih stvari treba, naprosto, prijeći
Shvatite da ljudi ne rade protiv vas, nego za sebe
Ne vičite
Prepoznajte osjećaje povrijeđenosti i straha koji obično ljutnji prethode
Shvatite da loše ponašanje druge osobe prema vama više govori o njoj nego o vama
Upitajte se pomaže li vam ljutnja riješiti problem
Izbjegavajte razmišljati o ili ciljati bolne točke druge osobe (želudac, arkade, prepone)
Upitajte se hoće li vam to zbog čega se ljutite biti važno i za tjedan dana
Izbjegavajte čitanje tuđih misli

Kada je ljutnja opravdana?

Da ne bi ispalo kako se baš nikad ne biste smjeli naljutiti, evo kad se smijete ljutiti do mile volje. Samo pazite, za opravdanu ljutnju potrebno je da budu zadovoljena sva četiri kriterija; ne možete li dokazati barem jedan od njih - tražite dalje. Ako su svi tu, a još vam nismo do kraja uništile čar ljutnje - ljutite se (ali bez onog želudac, arkade, prepone). Dakle, napokon, ljutite se ako:

a.      niste dobili što ste htjeli
b.      trebali ste to dobiti
c.      posljedice su bile vrlo neugodne
d.     netko drugi je za to bio kriv

Što učiniti?

Ako vam ponašanje neke osobe smeta, recite joj to. Ne morate je napadati, optuživati, kažnjavati. Kolikogod povrijeđeni ili ljutiti bili, osobu ne morate ponižavati.
Napadanje i optuživanje oduzima puno energije, a takav način u druge osobe obično ne dovodi ni do kakve promjene.
To što vi mislite da je nečije ponašanje loše, ne znači da je to ponašanje stvarno loše. Možda vi niste u pravu. (Da, i to je moguće.)
Možda su se drugi (ili vi sami) ponašali nepravedno, neprikladno ili nekompetentno, ali to ne znači da će se uvijek tako ponašati. Možete učiniti nešto da to popravite ili možete pomoći drugoj osobi da promijeni svoje ponašanje. Beskrajno se ljutiti nije korisno.
Sjetite se da svako, pa čak i nepromišljeno ponašanje, ima u osnovi pozitivnu svrhu: vikanjem se želi zadobiti prihvaćanje; udarcem se brani od opasnosti; skrivanjem se čovjek želi zaštititi. Umjesto da osuđujemo takve postupke treba ih odvojiti od pozitivnih namjera osobe koja ih iskazuje. Dakle, pokušajte otkriti što osoba svojim ponašanjem pokušava postići! Možda joj nakon toga možete pomoći da to i postigne!
Ljudi uvijek čine ono što je za njih u danom trenutku najbolje. To možda nije najbolje po vašim mjerilima, no ljudi se ponašaju u skladu s vlastitim iskustvom, a ne s vašim.
I na kraju, budite svjesni da, ako bez dvojbe okrivljujete druge za njihove loše postupke, iste standarde morate primijeniti i prema sebi. A možete li sa sigurnošću tvrditi da sami nećete nikad učiniti ono za što okrivljujete drugoga? Zato naučite praštati. I drugima i sebi.