Ako ste u posljednje vrijeme na Instagramu naišli na fotografije bajkovitih torti i drugih fotogeničnih deserata prilagođenih dijabetičarima, vrlo se vjerojatno radilo o profilu Pao mi je šećer, iza kojeg stoji Lucija Prpić. Iako joj slastičarstvo nije struka, već zasad samo hobi, ljubav prema kolačima potaknula ju je da doskoči izazovima koji dolaze s dijagnozom dijabetesa tipa 1 i pokrene online platformu na kojoj objavljuje recepte za dijabetičare i sve koji žele smanjiti unos šećera, ali i dalje uživati u slasticama.

Na Lucijinom se profilu mogu pronaći reprodukcije slastica koje svrstavamo u klasike, kao i novi, originalni recepti koje smišlja sama. S nama je podijelila svoje iskustvo suživota s ovom ozbiljnom bolešću, od dijagnoze pa do danas, otkrila nam je koje je promjene uvela u svoj život te nam pružila uvid u svoju inspirativnu perspektivu prema kojoj, uz malo volje i kreativnosti, nema mjesta zabranjenoj hrani i ograničavanju.

• Zvijezda Masterchefa iskreno progovorila o endometriozi

Možeš li nam reći nešto o sebi i otkriti kako si došla na ideju pokretanja Instagram profila "Pao mi je šećer"?

Iza imena i prezimena stoji 28-godišnja samouka slastičarka i velika ljubiteljica slatkog. Obožavam putovanja, kavu, lijepu keramiku i vizualno primamljivu hranu. S obzirom da su mi slastice još uvijek samo hobi, veći dio dana provedem za laptopom u uredu gdje radim u obiteljskoj građevinskoj firmi. Prije tri godine dijagnosticiran mi je dijabetes tipa 1 i s tom dijagnozom kreće i priča koja se krije iza Instagram profila "Pao mi je šećer". Profil je nastao spontano, na nagovor bližnjih, uz minimalna očekivanja. Međutim, projekt je vrlo brzo zainteresirao ljude i tako postao važniji nego sam na samom početku mislila i očekivala. Misao vodilja od samog početka nije bila predstaviti proizvod niti glorificirati ovu vrstu slatkiša kao nešto zdravo, već je cilj bio omogućiti osobama s restrikcijama da uživaju u rođendanu uz komad torte ili najdražeg kolača, da zaslade promociju, postignuća i slično bez grižnje savjesti. Danas profil broji približno 7000 pratitelja od kojih neki jesu dijabetičari, neki samo poznaju nekoga tko boluje, a neki su se pridružili čisto iz znatiželje.

Pročitali smo da imaš dijabetes tipa 1 – kako si saznala za dijagnozu?

Službena dijagnoza postoji od kolovoza 2020. godine, a slutnja i pretpostavka da nešto nije u redu od početka te iste godine. Ja sam bila školski primjer kulminacije bolesti s tipičnim simptomima koje viđate na posterima u liječničkim čekaonicama. Od čestog mokrenja, konstantnog osjećaja žeđi, velikog gubitka kilograma, stalne želje za slatkim i pojačanim apetitom te naglim pogoršanjem vida. Kako je 2020. godina, godina početka pandemije, kaosa u zdravstvu, ali i u svijetu, moji simptomi su nekako pali u drugi plan i stalno sam mislila to je samo prolazno, riješit će se. Stanje se pogoršalo i na kraju sredinom kolovoza hitno sam hospitalizirana gdje u bolnicu dolazim s nemjerljivim šećerom, 10 kilograma lakša i mišlju da ovo od sada pa nadalje je moj novi i drugačiji život od onog kojeg sam poznavala. Na kraju sve se to odvilo u jednom danu. Vađenje krvi, dolazak nalaza koji jasno pokazuje da sam u stanju dijabetičke ketoacidoze do hospitalizacije tog istog popodneva.

Što si sve u svom životu morala prilagoditi nakon postavljanja dijagnoze i koja ti je promjena bila najteža?

Na pitanja koliko je doista potrebno promijeniti nakon potvrđene dijagnoze, odgovor je vrlo jednostavan – promijenit će se sve! Ali uvijek uz napomenu, mijenja se sve ukoliko želite voditi kvalitetan i aktivan život uz ovu kroničnu bolest. Kronične bolesti su specifične po tome što vam je to šansa za nastavkom život, ali s tom šansom dolazi veća odgovornost i briga nego s bilo čim drugim. To u prijevodu znači, lošiji odabir hrane jednako loše utječe na vas kao i nekvalitetan san, negativne emocije, stresne situacije i slično. Kod dijabetesa nema prevelike spontanosti jer vi ovdje morate uvijek biti korak ili dva ispred. Prije injektiranja inzulina razmišljate hoćete li se kretati nakon obroka, možda čak i odraditi trening, biti izloženi stresu na sastanku koju vas čeka za sat vremena i slično. To su sve situacije koje utječu na vas, vaš metabolizam i u konačnici na razinu glukoze u vašoj krvi. Tako da slobodno mogu reći da mi je najteže bilo naviknuti se na taj nedostatak bezbrižnosti i spontanosti.

Jesi li i ranije uživala u pripremi slastica ili je to vještina koju si morala razviti zbog nedostatka slatkiša za dijabetičare na tržištu?

To je definitivno vještina koju sam razvila zbog potrebe za prilagodnom na novu životnu situaciju. Volim reći da je ovo situacija u kojoj kad ti život servira limun, a ti napraviš limunadu i nađeš alternativu da ju zasladiš. Na kraju zaljubila sam se u proces izrade, proces dekoriranja torti i istinski uživam u pripremanju slastica, ali i kreiranju sadržaja za isti. Iz dana u dan to je hobi koji mi oduzima sve više slobodnog vremena, ali ne žalim se jer uživam u tome što radim. Zahvaljujući cijeloj situaciji, ma kako god to blesavo zvučalo, otkrila sam i svoju kreativnu stranu i došla do nekih novih vještina, znanja i spoznaja što o slasticama, a što i o samoj sebi.

Koliko je teško prilagoditi recepte za slastice prehrani dijabetičara? Jesu li potrebne namirnice dovoljno dostupne? Što ti predstavlja najveći problem pri osmišljanju recepata?

Danas, kada je prehrambena industrija razvijenija više nego ikad prije, a police supermarketa su prepune različitih proizvoda, slobodno mogu reći da do namirnica nije teško doći. Ono što je u ovoj priči važnije i što zapravo pomaže pri kupnji je da ljudi nauče čitati deklaracije koje se nalaze na poleđini svakog proizvoda. Jer ne mora nužno velikim slovima pisati "prilagođeno za dijabetičare" da bi to dijabetičar mogao konzumirati. Zaslađivače, brašno, različite mliječne proizvode i dodatke možete pronaći u svakom većem supermarketu ili u specijaliziranim trgovinama zdrave hrane kojih sada ima i u manjim gradovima u Hrvatskoj. Prilagodba slastica nije toliki problem, ako se poznaju namirnice koje se koriste. Ugljikohidrate je teško izbaciti u potpunosti kada je riječ o slasticama, ali uvijek se možete odlučiti za proizvod u kojem nema dodanih šećera, koji je već zaslađen zaslađivačima ili u kojima je količina prisutnog šećera izrazito mala pa se to na komadu torte ni ne osjeti. S obzirom na o da mislim kako se gotovo sve može prilagoditi, rekla bi da mi je i dalje najveći problem smišljanje slastica u kojima je prisutno voće. Voće spada u skupinu ugljikohidrata i izrazito je bogato prirodnim šećerima koji također remete razinu glukoze u krvi. Iz tog razloga najčešće u mojim receptima i možete naći samo bobičasto voće poput jagoda, malina, ribizla i slično.

Kakve su reakcije kada kolače prilagođene dijabetičarima poslužiš onima koji to nisu? Primjećuju li razliku i nedostaje li im nešto u tim slasticama?

Budući da u mojoj obitelji i užem krugu prijatelja nema dijabetičara, slobodno mogu reći da su gotovo svi kušači osobe koje ne boluju od dijabetesa. Ali reakcije su i bolje od očekivanih. Istina je da na prvu slastice možda jesu malo manje slatke nego slastice na koje smo navikli, ali okusom se one previše ne razlikuju. Alkoholni šećeri koje najčešće i koristim kao zamjenu za bijeli šećer nemaju sekundarni okus što znači da ni ne mijenjaju okus konačnog proizvoda. Tako da možda najveća razlika je taj postotak slatkoće koji je ovdje niži, ali po reakcijama kušača rekla bi da to nikome ne smeta. Naprotiv mislim da sam ovakvim slasticama pridobila i one koji inače "nisu od slatkog".

Koji je tvoj najdraži desert i jesi li ga uspjela rekreirati u verziji za dijabetičare?

Najdraži desert još iz djetinjstva mi je tiramisu. Inače veliki sam ljubitelj kave i kao napitka i u desertima. Na profilu možete pronaći recept za Tiramisu tortu gdje su piškote zamijenjene biskvitom od bademovog brašna. Okus nije u potpunosti isti jer ipak se u originalnom receptu koriste hrskavi keksi uvaljani u bijeli šećer i to daje posebnost okusu, ali nije ni moja verzija "za bacit".

Broj pratitelja na tvom Instagram profilu raste iz dana u dan - imaš li u planu baviti se izradom kolača profesionalno?

S obzirom da na početku ovog projekta nisam bila sigurna ni postoji li publika koja će biti zainteresirana za ovakav sadržaj, nisam o ovome ni razmišljala ni na koji drugi način nego isključivo kao mjesto zabave i izlaska iz sigurne zone. Međutim što vrijeme više odmiče, više i razmišljam o mogućnosti da slastice postanu i posao, a ne samo hobi. U planu je upisati različite edukacije iz područja slastičarstva, ideje se već kuhaju pa tko zna. Otvorena sam za nove poslovne prilike, željna sam učenja i na kraju vjerujem da granice postoje samo ako si ih sami postavite.

Recept za tiramisu tortu za dijabetičare

BISKVIT:

• 5 jaja
• 3 žlice maslinovog ulja
• 4 žlice ertitrita u prahu
• prašak za pecivo
• 100 g bademovog brašna
• aroma vanilije

Odvojiti žumanjke od bjelanjaka. Zajedno izmiksati žumanjke i eritrit do pjenastije strukture. Zatim u smjesu dodati maslinovo ulje i aromu vanilije, miksati. Polagano dodavati suhe sastojke. Istučene bjelanjke polagano i ručno umiješamo u smjesu.
Peći 15 do 20 min na 160 ˚C.

KREMA:

• 5 žumanjka
• 100 g eritrita u prahu
• 500 g mascarpone sira
• 200 ml vrhnja za šlag *
• aroma vanilije

*preporuka za dijabetičare: vrhnje za šlag od mliječne masti (sa što većim udjelom masti) jer je udio šećera nekoliko puta manji nego kod istog pripravka na bazi biljne masti

Umiješati žumanjke i šećer te miksati do pjenaste strukture. Zatim kuhati na pari dok smjesa ne postane čvršća i gušća (oko 10, 15 min). U ohlađenu smjenu dodajemo mascarpone sir i kratko miksamo. Ostavimo smjesu sa strane te izmiksamo vrhnje za šlag i vaniliju. Sve skupa sjedinimo.

Biskvit prije nego namažemo kremom dobro namočimo kavom u koju smo dodali rum. Bit će vam potrebno oko 1,5 dl kave i ja sam dodala čep ruma.

Sastojci su prilagođeni za kalup promjera 18 cm. Moguće je raditi i u većem samo će torta ispasti niža.

Vezani sadržaj:

• Neuobičajeni simptomi dijabetesa na koje morate pripaziti
• 8 znakova da vaše dijete možda ima dijabetes tipa 1
• OPREZ! 5 znakova upozorenja kojima vam tijelo poručuje da nešto nije u redu