Kontrola šećerne bolesti tip 1

Mjerenje koncentracije glukoze u krvi

Kod pacijenata na inzulinu problem je i hipoglikemija i hiperglikemija. Stoga je važno pažljivo pratiti koncentraciju glukoze u krvi. U principu bi bolesnici koji boluju od šećerne bolesti tipa 1 trebali mjeriti koncentraciju glukoze četiri ili više puta dnevno. Cilj im treba biti koncentracija glukoze prije obroka između 4,5 i 6,5 mmol/l (80 i 120 mg/dl), a prije spavanja između 5,5-7,5 mmol/l (100-140mg/dl).

Ciljne vrijednosti u specifičnim slučajevima su drugačije, kao na primjer kod trudnica, vrlo starih ili vrlo mladih pacijenata te onih s popratnim ozbiljnim medicinskim problemima. Obično se kap krvi iz prsta razmaže po traci koja sadrži kemikaliju. Koncentracija glukoze mjeri se na standardnom mjeraču ili prenosivom uređaju s digitalnim ekranom. Kućni monitori su nešto manje precizni nego laboratorijski. Neki jednostavni postupci mogu doprinijeti većoj točnosti: testiranje uređaja za mjerenja te povremeno uspoređivanje rezultata s laboratorijskim rezultatima.

Mjerenje glukoziliranog hemoglobina

Povremeno se mjeri hemoglobin A1c (Hb A1c) ili glukozilirani hemoglobin kako bi se utvrdila prosječna koncentracija šećera u krvi tijekom životnog vijeka crvene krvne stanice, koji iznosi 8 do 10 tjedana. Hb A1c treba biti ispod 7%. Ovi testovi se rade otprilike dva puta godišnje kod pacijenata koji održavaju koncentracije šećera u krvi, a češće kod onih koji imaju poteškoća ili su promijenili terapiju.

Testiranje urina

Testiranje urina korisno je u otkrivanju prisutnosti ketona i treba ga uvijek provoditi tijekom bolesti ili stresa, kada je vjerojatno da će dijabetes izmaći kontroli. Pacijent također treba jedanput godišnje testirati mokraću na mikroalbuminuriju (male količine bjelančevina u urinu), koja je čimbenik rizika za kasniju bolest bubrega.

Pregledi očiju

Za one na intenzivnoj inzulinskoj terapiji stručnjaci preporučuju pregled očiju na početku liječenja i nakon toga svaka tri mjeseca do godine dana.

Kako se sprečavaju komplikacije dijabetesa tipa 1?

Kod pacijenata koji kontroliraju visoki krvni tlak, redovito posjećuju liječnika i strogo se pridržavaju inzulinske terapije, postotak komplikacija može biti za trećinu manji nego kod pacijenata koji ne poduzimaju ove mjere. Kod intenzivnog je liječenja dobivanje na težini uobičajeno, zbog čeka su pacijenti izloženi riziku visokog krvnog tlaka i nezdravih koncentracija kolesterola. Svi, a posebno bolesnici koji boluju od šećerne bolesti trebali bi živjeti zdravo.

www.plivazdravlje.hr