Osjećaj krivnje - kad je u redu da kažete "sad je dosta!"

Zamislite situaciju u kojoj vas dijete četvrti put u sat vremena naziva na posao s pitanjima što da radi, ili hoće li ga pojesti čudovište iz ormara. Nakon što provedete sate na telefonu, možda se na kraju izvičete: "Zbilja ne znam što da više učiniš. Suoči se s tim i prestani me nazivati!" Prekipjelo vam je i viknuli ste... Isti tren javlja se dobro poznati osjećaj krivnje, koji u vama izaziva želju da opet što prije popustite.
Što bismo trebali učiniti u situaciji poput ove? Nema jednostavna odgovora - svaki je dan odgovor drukčiji. Koncept superroditelja - biti sve i učiniti sve - zaista je iscrpljujući i ima golemu cijenu.

Budimo svjesni toga da postoje dani kad sve možemo i dani kad nam ništa ne ide od ruke. I to je jednostavno tako. Svaki dan donosi nove i izazovnije životne krize u kojima je potrebna roditeljska mudrost. Neki put se osjećamo dorasli krizi, a katkad ne uspijevamo.
Važno je znati da nema savršenih roditelja, i da takvi uostalom djeci i ne trebaju. Djeci su potrebni, recimo to tako: "dovoljno dobri roditelji", a prije svega roditelji koji su živi ljudi, stvarne osobe, koje izražavaju svoje osjećaje i potrebe i koji ih neće štititi od života niti biti njihove žrtve. Možda su neke od najvažnijih lekcija koje možemo naučiti djecu: uživati u životu i prihvaćati sebe sa svim svojim nesavršenostima.