Što je kus kus i kako ga pripremiti?

Izvor slike: 123RF

Kus kus je tradicionalno jelo porjeklom iz Sjeverne Afrike i nacionalno jelo u Alžiru, Maroku i Tunisu. Prisutan je i na mnogim drugim trpezama: u Tunisu, Egiptu, Izraelu...

Vrlo često kus kus se smatra žitaricom. Do ove zabune dolazi jer kus kus izgledom podsjeća na proso ili izlomljena zrna drugih žitarica. Zapravo, kus kus bi se mogao smatrati vrstom paste. Može biti sitan, srednje veličine i krupan.

Dobro spremljen kus kus uvijek je rastresit i lagan, prilagodljivog i nježnog ukusa koji se odlično slaže sa različitim začinima; može biti poslastica, kao i slano jelo, za siromašne i za bogate. Kus kus ne sadrži kolesterol tako da čini osnovu mnogih mediteranskih i afričkih salata. U Europi je postao popularan u posljednjih dvadesetak godina.

Kus kus se radi tako što se krupno mljevena pšenica (griz), navlažena slanom vodom, trlja i gnječi između dlanova, kružnim pokretima, kako bi se dobile kuglice (različitih karakteristika i konzistencija), koje se kasnije suše. U toku ovog procesa, koriste se velike, plitke posude i sita. Ukoliko posjetite Sjevernu Afriku, gdje se kus kus svakodnevno koristi u prehrani, vidjet ćete da ga, na ovaj tradicionalan način, svojim vrijednim rukama, rade žene okupljene u većim grupama. Spravljanje kus kusa se smatra umjetnošću, jer dobar kus kus ne smije biti zgrudan.

Saznajte sve o seitanu - najukusnijoj alternativi mesu - klikom na link ili sliku ispod!

U Sjevernoj Africi, na jesen se spremaju zalihe kus kusa za cijelu godinu. To je veliki posao oko kojeg se okupljaju čitave obitelji sa svojim susjedima i prijateljima. Kus kus ima i religijski značaj i pratilac je svih važnih događaja u životu ljudi u Sjevernoj Africi, od vjenčanja do sahrana. Simbolički, da bi se pridobile sreća i dobrobit za cijelu obitelj, kus kus se poklanja siromašnima.

Osnovna razlika između kus kusa i paste je u tome što se pasta mijesi, dok je kus kus, uvjetno rečeno, navlaženo, preoblikovano i tako osušeno brašno. Ujedno, ovo je odličan, prirodan način konzervacije, tako da kus kus ima vrlo dugačak rok trajanja. Ovo je bilo od velikog značaja za ljude koji su živeli u davnim vremenima, kada nije postojao drugi način za održavanje namirnica.

Dok se pasta služi sa različitim umacima, kus kus spada u tradicionalna jela koja čine kompletan obrok. Kus kus se obično jede uz, na tradicionalan način, dinstano povrće kojem se, osim u vegetarijanskim varijantama, dodaju meso ili morski plodovi i riba. Od povrća, koriste se sve moguće vrste (bundeva, tikvice, plavi patlidžan, mrkva, paprika, rajčica, krumpir, luk...), a od mesa najčešće janjetina, piletina i govedina. Mogu se dodati i mahunarke. U slatkim varijantama, u kus kus se dodaju sušeno i koštunjičavo voće. Sastavno dio svakog kus kusa su začini (đumbir, karanfilić, cimet, papar...).

Gledano iz nutricionističkog kuta, kus kus se smatra kompletnim obrokom jer sadrži žitarice, proteine i povrće.

Spremanje kus kusa na tradicionalan način iziskuje natapanje, i kuhanje na pari. Za to služi posuda (lonac) koji se zove "kus kusijera". Ovakva posuda ima dva dijela: donji u kojem se dinsta povrće, i gornji čije je dno rupičasto tako da može prolaziti para (zapravo, i moderne posude za kuhanje na pari rade po istom principu, samo su redizajnirane).

Tako kus kus sve vrijeme ostaje topao i poprima specifične mirise i okuse jela koje se dinsta ispod. Naravno, treba voditi računa da zrnca ostanu rastresita.

Kus kus se servira tako što se na sredinu velikog tanjura stavlja dinstano jelo (povrće, meso i sl.), a sam kuskus se stavlja po obodu.

Kus kus koji imamo prilike nabaviti u našim prodavaonicama, već je termički obrađen, tako da ćemo ga, sljedeći uputstvo sa ambalaže, za par minuta, uz naznačenu količinu provrele vode i lagano mješanje, vrlo brzo pripremiti.

Kus kus se može kupiti u prodavaonicama zdrave hrane i supermarketima.