Nasljednost

Iako MS nije nasljedna bolest (ne prenosi se s jedne generacije na drugu) postoji određena nasljedna sklonost razvijanju bolesti. Kao što je spomenuto, MS je češća u nekim narodima. Nasljedna sklonost za MS-u se povećava za pojedinca ako u obitelji ima bolesnog člana. Međutim, 80% osoba koje boluju od MS-e nemaju bližeg rođaka koji boluje od iste bolesti. Otprilike 10% bolesnika u svojoj bližoj ili daljnjoj rodbini ima oboljelog od MS-e. Ako je jedan od blizanaca obolio, mogućnost da oboli i drugi otprilike je 30% kod jednojajčanih i 3% u dvojajčanih blizanaca. U više od polovice blizanačkih parova, u blizanca koji nije obolio od MS-e, dokazano je postojanje demijelinizacijskih asimptomatskih lezija. Istraživači su na šestom kromosomu otkrili gen nazvan HLA DR2, koji sudjeluje u određivanju načina imunološkog reagiranja. Među sjevernim Europljanima koji boluju od MS-e taj je gen vrlo čest. Postoji, međutim, još nekoliko HLA antigena koji se s povećanom učestalošću nalaze u bolesnika s MS-om. Većina danas aktualnih teorija ističe da u nastanku MS-e sudjeluju mnogobrojni genetski čimbenici, drugim riječima da je bolest uzrokovana djelovanjem više različitih gena.